Rev-445/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 445/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz D. Š., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje d.d., Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., te umješača na strani tuženika A. I. iz O., kojeg zastupaju punomoćnici J. M. i V. A., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1683/05 od 22. studenoga 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-472/02 od 23. ožujka 2005., u sjednici održanoj dana 20. prosinca 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da tuženik s naslova nematerijalne štete tužitelju isplati iznos od 122.000,00 kn sa zateznom kamatom i uz naknadu troška postupka. Tužitelju je naloženo je da naknadi trošak postupka tuženiku u iznosu od 21.207,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. ožujka 2005. do isplate, a umješaču u iznosu od 12.273,20 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da ovaj sud preinači obje nižestupanjske presude te usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev i obveže tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka, a podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži i trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu koju je pretrpio u prometnoj nesreći dana 9. rujna 2001. kada je uslijed neprilagođene brzine osobni automobil reg. oznake …, u kojem su se u tom trenutku nalazili tužitelj i umješač na strani tuženika A.

I., sletio s kolnika u lijevo u odvodni kanal kojom prilikom je prednjim dijelom vozila udario u mostić u Š., a potom i na ulazna vrata dvorišne ograde vlasništvo I. O. U revizijskoj fazi postupka je sporno je li tuženik dužan naknaditi štetu koju je u tom događaju pretrpio tužitelj. U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, a ne postoji ni proturječje između onog što se u razlozima u presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku te samih tih isprava i zapisnika. Usprkos činjenici što je u policijskom zapisniku, koji je javna isprava, navedeno da je u trenutku nezgode vozilom upravljao umješač A. I. te usprkos činjenici što je svjedokinja A. I. izjavila da je vidjela kako je uoči predmetne nezgode vozilom upravljao njezin brat (umješač na strani tuženika A. I.), a svjedok M. A. iskazao da je vidio tužitelja kako ulazi u automobil na mjesto suvozača te dokaze s pravom nižestupanjski sudovi nisu ocijenili odlučnim za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, jer je kombiniranim vještačenjem po prometnom vještaku dipl. ing. R. Š. te vještaku sudske medicine dr. J. Č. i njihovim dopunskim nalazom i mišljenjem nedvojbeno utvrđeno da je dana 9. rujna 2001. osobnim automobilom reg. oznake … upravljao upravo tužitelj.Stoga ne postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U provedenom postupku utvrđeno je da u trenutku kada su djelatnici policije došli na mjesto nezgode niti jedan od sudionika prometne nezgode nije zatečen na mjestu vozača. Tužitelj se nalazio izvan vozila, a ni umješač na strani tuženika, koji je bio bez svijesti nije sjedio na mjestu vozača. Liječničkim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj zadobio prijelom srednjeg dijela lijeve potkoljenice s pomakom, ranu razderotinu lijeve strane vrata, udarac i oguljotinu kože slabinskog područja, istegnuće mišića vrata, udarac u lijevi tjemeni dio glave i potres mozga. A. I. je pretrpio je znatno teže povrede od tužitelja i to sa desne strane (prijelom lubanje desno čeonosljepoočno tjemeno, prijelom dna lubanje, nagnječenje desnog čeonog dijela mozga, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice lijevo čeonotjemeno i prijelom desne sponaste kosti). Prometni vještak je utvrdio da su se u trenutku prometne nezgode odnosno udara vozila na površinu kolnog ulaza osobe koje su se nalazile u vozilu kretale neznatno naprijed i lijevo, zatim da je došlo do udara prednjeg desnog dijela automobila na željezna vrata ograde te su se osobe u vozilu kretale naprijed i desno. Pri takvoj dinamici događaja te promjeni brzine od 50 km/h osoba koja sjedila na mjestu suvozača udarila je glavom o vjetrobransko staklo te da se u tom trenutku tužitelj nalazio na mjestu suvozača zadobio bi opsežnije ozljede lijevog tjemenog dijela glave koje povrede su izostale dok ozljede koje je pretrpio umješač odgovaraju udarcu glave o vjetrobransko staklo. Kombiniranim vještačenjem prometnog i sudsko-medicinskog vještaka utvrđeno je da je obzirom na oštećenja koja su vidljiva na automobilu te opsežnost povreda i mjesta na kojima su ih zadobili tužitelj i umješač na strani tuženika nedvojbeno da je u trenutku nesreće vozilom upravljao tužitelj, a na mjestu suvozača je sjedio umješač na strani tuženika. Revizijski navodi koji ukazuju da je trebalo provesti novo kombinirano prometno medicinsko vještačenje te rekonstrukciju štetnog događaja na licu mjesta ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje što ne predstavlja revizijski razlog kako to proizlazi iz odredbe čl. 385. ZPP-a. Stoga se ovaj sud ne osvrće na te revizijske razloge.

Odredbom čl. 84. st. 1. točka 1. Zakona o osiguranju ("Narodne novine", broj 46/97- prečišćeni tekst, 116/99 koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja propisano je da nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama vozač vozila te njegovi pravni slijednici glede štete zbog smrti ili tjelesne ozljede vozača.

Kako iz provedenog postupka proizlazi da je u trenutku prometne nesreće automobilom upravljao tužitelj, a ne umješač na strani tuženika to su nižestupanjski sudovi s pravom odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan, jer tužitelj, koji je upravljao automobilom u momentu nesreće, nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti za štete trećim osobama.

Iz iznesenih razloga je ovaj sud primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 20. prosinca 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.