Gzp-161/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 161/06-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Davorki Lukanović-Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja B. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnica R. P. I., odvjetnica u S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 11. svibnja 2006., dana 12. ožujka 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Županijski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod posl. br. Gž-2938/03 u roku od dva (2) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju u iznosu od 16.000,00 kn (slovima: šesnaest tisuća kuna).

III. Republika Hrvatska dužna je isplatiti naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranaka Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 11. svibnja 2006. podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je zbog ne donošenja sudske odluke i dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se vodi kod Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž-2938/03.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05 i 16/07- dalje u tekstu: ZS), stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl. br. P- 1370/93 i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 31. srpnja 2006. utvrdio slijedeće odlučne činjenice važne za odlučivanje o zahtjevu za zaštitu prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

Predlagatelj je 10. prosinca 1993. podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje privremene Općinskom sudu u Splitu protiv tuženika „D.“, radi isplate razlike plaće.

Tijekom postupka održana su ročišta 15. rujna 1994., 18. listopada 1994., 10. lipnja 1995., 29. studenog 1995., 4. veljače 1997., 27. travnja 2000., 21. siječnja 2003. i 3. ožujka 2003. na kojem ročištu je i zaključena glavna rasprava.

Presuda je otpremljena strankama 16. lipnja 2003., a 1. srpnja 2003. tužitelj i tuženik su izjavili žalbe protiv presude.

Spis je otpremljen na Županijski sud u Splitu 31. srpnja 2003., koji ga je zaprimio 12. kolovoza 2003. i nije donio odluku povodom žalbi.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu da li predlagatelj osnovano zahtijeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predstavlja u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu.

Premda je tužitelj, a sada predlagatelj podnio tužbu Općinskom sudu u Splitu dana 10. prosinca 1993., početak pravno relevantnog razdoblja računa se od 6. studenog 1997., a nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02). To znači da pravno relevantno razdoblje u ovom slučaju traje od 6. studenog 1997. do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu dana 12. ožujka 2007., što ukupno iznosi devet (9) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana. Naime, postupak u ovom predmetu još nije dovršen, jer Županijski sud u Splitu još nije donio odluku povodom žalbi stranaka.

S obzirom na navedena utvrđenja, ovaj sud smatra da je zbog duljine trajanja postupka kako pred Općinskim sudom u Splitu tako i pred Županijskim sudom u Splitu došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno čl. 29. st. 1 Ustava, poglavito imajući u vidu duga razdoblja između održanih ročišta na Općinskom sudu u Splitu (od 4. veljače 1997. do 27. travnja 2000. te opet do 21. siječnja 2003.) kao i činjenicu da od zaprimanja spisa 12. kolovoza 2003. Županijski sud u Splitu nije donio odluku povodom žalbi.

Prema ocjeni ovog suda u konkretnoj situaciji se ne radi o složenom predmetu (isplata razlike plaće), a niti je predlagatelj svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja sudskog postupka. Nadalje, odredbom članka 434. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 173/03, dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek obraćati pažnju na potrebu hitnog rješavanja takvih sporova.

S obzirom da predmetni postupak u pravno relevantnom razdoblju traje devet (9) godina, četiri (4) mjeseca i šest (6) dana, a od podnošenja tužbe i dulje (trinaest godina, tri mjeseca i dva dana), u predmetu koji je hitne naravi, predlagatelju je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz čl. 6. st. 1. Konvencije.

Slijedom navedenog je, primjenom čl. 28. st. 1. ZS, točkom I. izreke ovog rješenja određen rok Županijskom sudu u Splitu pred kojim se vodi postupak u kojem je dužan odlučiti o žalbama stranaka, dok je pod točkom III. izreke predlagatelju određena primjerena naknada zbog dosadašnje povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku.

Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, a posebno trajanje i hitnu narav postupka te ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, slijedom čega je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. i 2. ZS, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 12. ožujka 2007.

SUTKINJA:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.