Rev-366/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 366/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu,u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak-Radej, Gordane Gasparini i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R. iz I. G., koju zastupa S. S., odvjetnica iz I. G., protiv 1. tuženice M. R. iz I. G., 2. tuženice D. H. G. iz Z., 3. tuženice A. B. W. iz D., i 4. tuženice E. B. iz Z., a 2., 3. i 4. tužene zastupane po punomoćniku Lj. V., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja očinstva, odlučujući o reviziji 2., 3. i 4. tužene izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. prosinca 2002. godine, posl. br. Gž-3456/02, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 22. ožujka 2002. godine posl. br. P-344/00, u sjednici održanoj dana 12. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija 2., 3. i 4. tužene odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 19. prosinca 2002. godine, posl. br. Gž-3456/02, potvrđena je presuda Općinskog suda u Ivanić Gradu od 22. ožujka 2002. godine, posl. br. P-344/00, kojom je utvrđeno da je pokojni G. Z. iz Z., biološki otac tužiteljice.

Protiv drugostupanjske presude 2., 3. i 4. tužene su izjavile reviziju zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložile da se pobijana drugostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Revidenti smatraju da su počinjene apsolutno bitne povrede odredbi parničnog postupka, jer je sud bio nepropisno sastavljen (čl. 354. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) ), da strankama nije dana mogućnost da raspravljaju pred sudom, jer nije prihvaćen njihov prijedlog da se usmeno sasluša vještak na okolnost identiteta pok. G. Z. prilikom uzimanja uzoraka tkiva za DNK analizu, a i zbog činjenice da nisu uredno pozvane u izvanparničnom postupku osiguranja dokaza koji je prethodio parničnom postupku (čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP), te relativno bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 267. ZPP, jer je sud odbio saslušati II – IV tuženice kao stranke. Revidenti također smatraju da je pogrešno primijenjeno i materijalno pravo iz odredbe čl. 73. st. 1. Obiteljskog zakona («Narodne novine» br. 162/98), prema kojoj odredbi se tužba za utvrđenje očinstva podnosi protiv zakonskih nasljednika osobe za koju se tvrdi da je otac, jer tuženice 2. -4. nisu u ostavinskom postupku pravomoćno proglašene nasljednicima.

U odgovoru na reviziju tužiteljica se protivi svim revizijskim prigovorima 2. -4. tuženica, smatra da je postupak proveden u skladu sa odredbama ZPP, te da je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti, i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud nije našao da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a niti su počinjene bitna povrede odredbi parničnog postupka na koje upućuju revidenti.

Utvrđeno je da je glavna rasprava održana dana 22. ožujka 2002. godine pred vijećem sastavljenom od predsjednika vijeća, suca Nenada Tudora, te sudaca porotnika Berislava Kezelea i Siniše Juraka, koji suci su sudjelovali i u donošenju prvostupanjske odluke, pa stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda zbog nepravilnog sastava vijeća.

Nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP, na koju upućuju revidentice, jer propuštanjem prvostupanjskog suda da na ročištu za glavnu raspravu sasluša liječnika vještaka na okolnost načina identifikacije pok. G. Z. u izvanparničnom postupku pod brojem R1-29/2000, kao niti propuštanjem suda da 2. – 4. tužene pozove u postupku osiguranja dokaza, nije 2. -4. tuženima onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Postupak u predmetu osiguranja dokaza proveden je u skladu sa odredbom čl. 275. st. 5. ZPP, jer se radilo o hitnom postupku uzimanja uzorka tkiva radi DNK analize, prije kremiranja pokojnika, a okolnost što liječnik vještak nije pozvan radi davanja usmenog mišljenja na glavnoj raspravi, također nije bitna povreda odredbi parničnog postupka, jer stranke nisu imale primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje vještaka u tijeku čitavog postupka, a prigovor 2. - 4. tužene odnosio se samo na način identifikacije pokojnog Z. G. Naime, u situaciji kada je utvrđeno da je pok. G. Z. biološki otac tužiteljice u postotku od 99,99 %, koju činjenicu revidentice u tijeku čitavog postupka nisu niti osporile, i kada je prilikom provođenja vještačenja utvrđeno da je identitet pokojnika utvrđen u skladu sa pravilima struke, te da je od pokojnog Z. G. izuzet «nesporni uzorak kose, krvi i zuba» radi analize, po ocjeni ovoga suda prigovor revidentica nije istaknut na neku određenu odlučnu okolnost, pa stoga nije niti počinjena istaknuta bitna povreda odredbi parničnog postupka.

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Nižestupanjski sudovi su na temelju provedenog vještačenja, analizom uzoraka krvi Mirjane Radin majke tužiteljice, i same tužiteljice, te uzoraka krvi i kose pok. Z. G., utvrdili da vjerojatnost da je pok. G. Z. biološki otac tužiteljice iznosi 99, 99%, koju činjenicu stranke nisu u tijeku postupka osporile. Utvrđeno je također da dokazi provedeni saslušanjem tužiteljice i 1. tužene kao stranke, ne proturječe liječničkom nalazu i mišljenju, pa su osnovano nižestupanjski sudovi mogli zaključiti, što su i učinili, da je pok. Z. G. biološki otac tužiteljice, te na tu okolnost u smislu odredbe čl. 8. ZPP nisu niti provodili druge dokaze.

Nije osnovan niti prigovor da bi tužba bila preuranjena, jer da tuženi nisu pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju proglašeni nasljednicima pok. Z. G., s obzirom na odredbu čl. 73. Obiteljskog zakona («Narodne novine» br. 162/98), a koju istu odredbu sadrži i čl. 74. novog Obiteljskog zakona («Narodne novine» br. 116/03), koji se primjenjuje u ovom predmetu, i prema kojoj odredbi se «tužba radi utvrđenja očinstva, ako osoba za koju se tvrdi da je otac djeteta nije živa, podnosi protiv njezinih nasljednika u roku od godine dana od smrti te osobe ili šest mjeseci od pravomoćnosti odluke o nasljeđivanju.»

Naime, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili, da iz citirane zakonske odredbe ne proizlazi da tuženi u toj pravnoj situaciji moraju biti nasljednici proglašeni pravomoćnim rješenjem nasljeđivanju, jer navedena odredba Obiteljskog zakona, i po ocjeni ovoga suda ovlašćuje tužitelja da ustane tužbom protiv nasljednika, i prije nego što je njihovo svojstvo utvrđeno u ostavinskom postupku.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka primijenili materijalno pravo, kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice i utvrdili da je pok. Z. G. njen biološki otac.

Iz navedenih je razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 12. svibnja 2004. godine

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.