Rev-1482/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1482/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja „Ž. N. A. D.“, N., Crna Gora, kojeg zastupa punomoćnik M. Ž., odvjetnik u Z., protiv tuženika „N.“ d.o.o. Z., radi brisanja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6911/10-2 od 10. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11760/05 od 12. lipnja 2007., ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 11760/05-18 od 23. rujna 2009., u sjednici održanoj 14. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtjeva brisanje prava suvlasništva tuženika na nekretnini opisanoj u izreci te presude uz istodobni upis suvlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.

Pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP), reviziju je podnio tužitelj, zbog rješavanja materijalnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijane odluke na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno, da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije dopuštena.

Predmet spora je zahtjev za brisanje prava suvlasništva na nekretninama navedenim u izreci uz istodobno određivanje upisa suvlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini a temeljem odredbe Ugovora o pitanju sukcesije („Narodne novine“, Međunarodni ugovori 2/04 od 17. ožujka 2004. - dalje: Ugovor).

Zauzevši pravno shvaćanje da se Aneks G Ugovora ne može neposredno primijeniti, sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev tužitelja.

U svezi s navedenim pravnim shvaćanjem tužitelj postavlja sljedeća pitanja:

Je li obzirom na čl. 4. Ugovora o pitanjima sukcesije i čl. 7. Aneksa G fizičkim i pravnim osobama već sada moguće tražiti zaštitu postojećih prava pred sudovima RH ili doista, kako to sugerira drugostupanjska odluka, za eventualnu zaštitu Ugovora treba sačekati donošenje nekakvih provedbenih propisa od strane hrvatske normativne vlasti, a vezano na to i odluke nekog drugog tijela a ne suda, koji će prethodno onima koji se pozivaju na pravo po osnovi Aneksa G ta prava i priznati?

Koja sredstva stoje na raspolaganju fizičkim i pravnim osobama - sve u pretpostavci da je prvo pitanje povoljno riješeno za ovdje revidenta, ali i za sve druge - za zaštitu prava na temelju Aneksa G, ako to nije tužba na brisanje i u kojim rokovima?

Na prvo postavljeno pravno pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske odgovorio je u svojim odlukama Rev 2086/12-4 od 10. lipnja 2015., Rev 1786/2013-2 od 21. listopada 2014., odluka nižestupanjskih sudova donesena je u skladu sa tim pravnim shvaćanjem, prema tome prvo postavljeno pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Glede drugog postavljenog pitanja, revident ga je postavio uvjetno, ovisno o rješenju prvog postavljenog pitanja, pa kako prvo postavljeno pitanje nije bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tako niti drugo postavljeno pitanje također nije važno. Osim toga navedeno pitanje je preširoko postavljeno i na njega nije moguće dati jednoznačan odgovor i kao takvo ne ispunjava pretpostavke za dopuštenost revizije.

Naime, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,

- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,

- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj izvanredne revizije smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki, nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

Obzirom da navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava valjalo je na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 3. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 14. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.