Rev-845/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-845/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. L. iz K., kojeg zastupa B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika C. o. d.d. Z. - Filijala K. i C. o. d.d. Z. - Filijala Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku br. Gž-1182/94 od 27. travnja 1995., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini br. P-563/93 od 9. lipnja 1994., u sjednici održanoj dana 15. ožujka 2000.,

p r e s u d i o j e :

1. Prihvaća se djelomično revizija tužitelja kao osnovana i preinačava djelomično presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1182/94 od 27. travnja 1995. i presuda Općinskog suda u Kutini br. P- 563/93 od 9. lipnja 1994. u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva tužitelja i odluci o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se tuženici C. osiguranje d.d. Z. - Filijala Z. da plati tužitelju pored dosuđenog iznosa od 143.000,00 kn i iznos od 30.000,00 kn (ukupno 173.000,00 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od dana 9. lipnja 1994. pa do isplate i naknadi cjelokupne troškove postupka u iznosu do 13.297,00 kn, a sve u roku od 15 dana.

2. U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici C. osiguranje d.d. Z. -Filijala Z. da sa osnova naknade štete plati tužitelju iznos od 138.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 9. lipnja 1994. pa do isplate i naknadi troškove postupka u iznosu od 8.897,50 kn (stavak prvi izreke), te je tužitelj u odnosu na navedenu tuženicu odbijen sa dijelom zahtjeva u iznosu od 154.000,00 kn (stavak drugi izreke). Tužitelj je u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženice C. osiguranje d.d. Z. - Filijala K. (stavak treći izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice C. osiguranje d.d. Z. - Filijala Z. u cijelosti, a po žalbi tužitelja djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja i navedenoj tuženici naloženo da pored dosuđenog iznosa plati tužitelju i daljnji iznos od 5.000,00 kn, a u ostalom dijelu žalba tužitelja odbijena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja, kojom je odbijen dio zahtjeva tužitelja sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 40.000,00 kn i dio zahtjeva sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti u iznosu od 30.000,00 kn, pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presuda preinači u smislu navoda revizije a uz naknadu troškova postupka.

Tuženica C. osiguranje d.d. Z. - Filijala Z. nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja je proizašla tužitelju iz štetnog događaja od 20. listopada 1991. i u revizijskom stadiju postupka sporna je visina nematerijalne štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova i duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti.

U postupku je utvrđeno, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesne ozljede radi čega je ukupno trpio fizičke bolove oko 7 mjeseci, te da su mu ostale trajne posljedice od zadobivene ozljede koje mu smanjuju životnu aktivnost za 60%. Tužitelj je u času štetnog događaja bio star svega 16 godina.

Tužitelju je dosuđena slijedeća šteta: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 50.000,00 kn i sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti iznos od 66.000,00 kn. Neosnovano prigovara tužitelj, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini dosuđene štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, jer ovaj sud smatra da je ta šteta dosuđena više nego u primjerenom iznosu a temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO).

Revident osnovano prigovara, da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo odlučujući o visini štete sa osnova duševnih bolova koje tužitelj trpi radi smanjene životne aktivnosti, jer ovaj sud smatra da je iznos kojeg je zatražio tužitelj od 96.000,00 kn primjeren u smislu naprijed navedene zakonske odredbe, a posebno uzimajući u obzir životnu dob tužitelja u času zadobivanja ozljede.

Budući je tužitelju sa osnova ove štete dosuđen iznos od 66.000,00 kn tužitelju je valjalo dosuditi i daljnji iznos od 30.000,00 kn.

Dakle, iz iznesenih razloga slijedi da revident djelomično osnovano prigovara pogrešnoj primjeni materijalnog prava, slijedom čega je uz primjenu odredaba čl. 393. i čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN, br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) valjalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Tužitelju je trebalo dosuditi cjelokupne troškove postupka temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a s tim da je tužitelju dosuđen srazmjerni dio troškova njegovom uspjehu u parnici a temeljem odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a s tim da je tužitelj u parnici uspio sa oko 60% svog zahtjeva.

U Zagrebu, 15. ožujka 2000.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.