Rev-3138/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3138/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. K. iz B. n., koju zastupa punomoćnica V. G.-Z., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1998. godine broj Gž-11334/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 1998. godine broj Pn-3850/97, u sjednici održanoj 9. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se preinačuje presuda Županijskog suda u Zagrebu od 22. prosinca 1998. godine broj Gž-11334/98 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. srpnja 1998. godine broj Pn-3850/97 u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i odlučeno o naknadi troška postupka i u tom dijelu sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 41.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovan.

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak postupka u ukupnom iznosu od 8.565,00 kn u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici iznos od 107.777,31 kn sa zateznom kamatom pobliže označenom u st. 1. izreke i uz naknadu troška postupka u iznosu od 16.002,80 kn sa zakonskom zateznom kamatom na trošak postupka od 14. srpnja 1998. godine pa do isplate. U st. 2. izreke tužiteljica je odbijena sa dijelom zahtjeva u iznosu od 40.180,00 kn.

Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski sud pobijanu presudu ukine u smislu navoda revizije, te dostavi na ponovno raspravljanje, tužitelja obveže na platež pristojbe na reviziju u iznosu od 6.200,00 kn. Tužiteljica nije odgovorila, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Ne postoji proturječje između medicinskih isprava koje se nalaze u spisu te nalaza i mišljenja liječničkih vještaka na koju povredu je tuženik ukazivao i tijekom postupka. Taj prigovor tuženika sud je otklonio ponovnim saslušanjem vještaka na ročištu 14. srpnja 1998. godine pa ne postoji ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP na koju ukazuje tuženik.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi štetu koju je pretrpjela u štetnom događaju od 11. travnja 1996. godine, te revident osporava visinu dosuđenih iznosa.

Nakon provedenog postupka nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila natučenje desnog koljena i lijeve potkoljenice, trzajnu ozljedu vratne kralježnice, natučenje glave i potres mozga te oštećenje desnog lakatnog živca uslijed kojih povreda je trpjela fizičke boli jačeg do srednjeg intenziteta 3-5 sati po ozljeđivanju, dok je povremeni bol istog intenziteta trajao do 15 dana, a povremeni bolovi kod tužiteljice su trajali nekoliko tjedana po ozljeđivanju. Tužiteljica je trpjela primarni strah koji je trajao jedan sat i bio jačeg intenziteta nakon čega je uslijedio sekundarni strah srednjeg do lakše intenziteta koji je trajao desetak sati, a povremeni strah istog intenziteta trajao je narednih desetak dana. Kod tužiteljice je došlo do smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 30-35%, a u vrijeme povrjeđivanja imala je 40 godina.

Visina naknade nematerijalne štete dosuđuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Imajući u vidu vrijeme kada je donesena prvostupanjska presuda, trajanje i jačinu pretrpljenog straha, tada je i po ocjeni ovog suda pravična novčana naknada za ovaj oblik nematerijalne štete iznos od 9.000,00 kn, pa su i po ocjeni ovog suda niži sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje ZOO) u dosuđenju naknade za ovaj oblik nematerijalne štete.

Međutim, donoseći odluku o visini naknade za pretrpljene fizičke boli te duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti niži sudovi su pogrešno primijenili navedenu zakonsku odredbu i tužiteljici dosudili suviše visoku naknadu za te oblike nematerijalne štete. Uzimajući u obzir trajanje i jačinu pretrpljenih fizičkih boli te nelagodnosti tijekom liječenja, tada je pravična novčana naknada za pretrpljene fizičke boli u iznosu od 10.000,00 kn, a ne u dosuđenom iznosu od 14.000,00 kn. Uzimajući u obzir postotak u kojem je došlo do smanjenja životne aktivnosti kod tužiteljice, karakter povreda, te dob tužiteljice, ali imajući u vidu i cilj kome služi ta naknada, po ocjeni ovog suda pravična novčana naknada za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti je u iznosu od 35.000,00 kn, a ne u dosuđenom iznosu (72.000,00 kn).

Pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su dosudili tužiteljici kamatu na trošak postupka, jer pravo na kamatu na parnični trošak pripada tužiteljici temeljem odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96) iz kojeg propisa proizlazi pravo stranke da se o njezinom zahtjevu za zatezne kamate na trošak postupka, ako ga je postavila, odluči već u ovršnoj ispravi, što je u konkretnom slučaju i učinjeno.

Iz iznesenih razloga je djelomično prihvaćena revizija tuženika te je temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP drugostupanjska presuda djelomično preinačena i odbijen je dio tužbenog zahtjeva za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 4.000,00 kn, te za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 37.000,00 kn, dok je u preostalom dijelu revizija odbijena kao neosnovana temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

Nakon što su nižestupanjske presude djelomično preinačene ovaj sud je primjenom odredbe čl. 166. st. 2., čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 2. ZPP odlučio o trošku cijelog postupka.

Sukladno odredbama Tarife o naknadi troškova za rad odvjetnika tužiteljici je priznat trošak za sastav tužbe, za zastupanje po odvjetniku na pet ročišta, te trošak sastava tri podneska kao i trošak PDV-a. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu 3.300,00 kn i na presudu 3.100,00 kn. Kako je tužiteljica uspjela u postupku sa 46% u odnosu na postavljen tužbeni zahtjev to joj je u tom omjeru dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi sve prema uspjehu u sporu u iznosu od 8.721,00 kn kojem iznosu je pribrojen iznos od 2.200,00 kn koliko iznosi trošak vještačenja, a koji je nastao u određenom iznosu bez obzira na omjer uspjeha tužiteljice u postupku. Revident potražuje trošak pristojbe na reviziju u iznosu od 6.200,00 k te mu je prema uspjehu obređen trošak pristojbe na reviziju u iznosu 3.356,00 kn. Nakon prijeboja troška postupka koji je obređen tuženiku sa troškom postupka koji je obređen tužiteljici istoj je dosuđen parnični trošak u iznosu od 8.565,00 kn. U Zagrebu, 9. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.