Revr-1738/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1738/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja I. J. iz S. Đ., kojeg zastupa punomoćnik V. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva O., R. & S. u O., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Đakovu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3200/11-2 od 6. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-338/09-15 od 11. svibnja 2010., u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2015.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 95.000,00 kn sa zateznim kamatama kao neosnovan, a tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 3.000,00 kn. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), navodeći da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana o kojem postoji različita praksa županijskih sudova u Republici Hrvatskoj.

Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači, podredno ukine te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je isplata razlike plaće za razdoblje od 1. veljače 2006. do 31. ožujka 2009. po osnovi složenosti poslova između radnog mjesta vođe ophodnje u PP Đ., na koje poslove je tužitelj bio raspoređen rješenjem i radnog mjesta vođe ekipe za očevid u cestovnom prometu PU Osječko-baranjske u Đ., odnosno radnog mjesta višeg stupnja složenosti i višeg platnog razreda, koje poslove je tužitelj obavljao na temelju usmenog naloga nadređenog službenika.

Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj samo povremeno obavljao poslove više razine složenosti, a nije ishodio pisano rješenje o premještaju u kojem bi bila utvrđena visina plaće za poslove koje je tužitelj obavljao po usmenom nalogu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranka ne može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju st. 1. istog članka, stranka ima pravo podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Nadalje, prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Revident je u reviziji postavio materijalnopravno pitanje:

„Ima li policijski službenik pravo na razliku plaće između plaće koja je određena za radno mjesto na koje je službenik raspoređen rješenjem o rasporedu na radno mjesto i plaće radnog mjesta na koje je privremeno premješten usmenim nalogom nadređenog službenika, a bez pisanog rješenja o premještaju i bez rješenja o plaći za to drugo radno mjesto?“

Tužitelj smatra da je donošenje takvih rješenja obaveza poslodavca budući da je isti obvezan donijeti ih po službenoj dužnosti, a ne na zahtjev stranke.

O postavljenom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010. u odluci poslovni broj Jpzg 20/08, prema kojem policijski službenik, koji je samo na temelju usmenog naloga nadređenog službenika privremeno obavljao poslove drugog radnog mjesta, bez pisanog rješenja o privremenom premještaju i bez rješenje o plaći za to drugo radno mjesto, nema pravo na isplatu plaće za to drugo radno mjesto, dok ne ishodi navedena rješenja.

U konkretnom slučaju, pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-3200/11-2 od 6. lipnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-338/09-15 od 11. svibnja 2010. o postavljenom materijalnopravnom pitanju zauzeto je pravno shvaćanje koje je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda. Prema tome, budući je pravno shvaćanje u revizijom pobijanoj presudi, suprotno navodima revizije, utemeljeno na shvaćanju koje je podudarno sa shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela 7. lipnja 2010., postavljeno materijalnopravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog, revizija tužitelja nije dopuštena pa je na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 4. studenog 2015.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.