Rev-2139/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 2139/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina i Gordane Jalšovečki, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. Š. iz Z., zastupanog po punomoćnici G. V., odvjetnici iz Z., protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., zastupanog po punomoćnici V. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu „G. & partneri“ iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2628/08-2 od 25. kolovoza 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 1132/05 od 12. ožujka 2008., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 19. svibnja 2008., u sjednici održanoj 6. travnja 2011.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Tuženik E. o. d.d., dužan je tužitelju C. Š. platiti iznos od 12.809,00 kn, sa zateznom kamatom i to na iznos od 10.260,00 kn tekućom od 12. ožujka 2008. pa do isplate, po važećoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za pet postotnih poena, a po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate tekuće na iznos od 524,72 kn počev od 15. prosinca 2004. pa do 31. prosinca 2007., na iznos od 546,29 kn počev od 15. siječnja 2005. pa do 31. prosinca 207., na iznos od 978,18 kn počev od 15. veljače 2005. pa do 31. prosinca 2007., te na iznos od 499,81 kn počev od 15. travnja 2005. pa do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po važećoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 9.817,32 kn, sa zateznom kamatom po važećoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 12. ožujka 2008. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s preostalim zahtjevom u iznosu od 20.000,00 kn, kao i s pripadajućom kamatom na navedeni iznos, te sa zahtjevom za isplatu kamate na glavno potraživanje, tekuće od 22. veljače 2005. do 11. ožujka 2008.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.824,50 kn, sa zateznom kamatom po važećoj eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke, uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od 12. ožujka 2008. pa do isplate, u roku 15 dana.“

Presudom suda drugo stupnja suđeno je:

„Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2008. poslovni broj Pn-1132/05, ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 19. svibnja 2008. i to prema tuženiku u pobijanom dosuđujućem dijelu za iznos od 10.260,00 kn, te u odluci o parničnom trošku za iznos od 6.817,32 kn (dio stavka I. izreke), a prema tužitelju u dijelu kojim je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (stavak II. izreke), u dijelu pod stavkom III. izreke u cijelosti, te u dijelu kojim tužitelju nije priznat daljnji trošak parničnog postupka preko iznosa od 9.817,32 kn (dio stavka I. izreke).“

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP) zbog određenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, navodeći da je u pitanju pravilna primjena odredaba materijalnog prava iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO). Navodi kako je u pogledu visine dosuđene pravične novčane naknade tužitelju za pojedine vidove nematerijalne štete odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda u odnosu na način primjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete. Pri tome se poziva na presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-720/03, Rev-1126704 i Rev- 256/07. Predlaže da se presude suda nižeg stupnja preinače.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. čl. 382. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pored ostalog, primjerice ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP).

Prema pravnom shvaćanju revizijskog suda, presuda drugostupanjskog suda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Naime, pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseno na Odjelnoj sjednici održanoj 29. studenoga 2002., kad su razmatrani i prihvaćani Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, predstavlja – kako sama riječ „orijentacijski“ ukazuje – takve kriterije koji trebaju omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 200. st. 1. ZOO. Pri tome kriteriji ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, a što proizlazi iz odredaba čl. 200. ZOO, prema kojima se novčana satisfakcija određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja.

Kako se pored rečenog revidentova usporedna analiza kriterija i visina dosuđenih naknada za pojedine vidove nematerijalne štete iz pobijane presude u odnosu na Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i u odnosu na dosuđene vidove nematerijalne štete iz presuda koje su priložene reviziji, svodi na vlastitu, dakle subjektivnu procjenu o tome kolika bi visina naknade trebala pripasti tužitelju, to valja zaključiti da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer odluka drugostupanjskog suda nije utemeljena na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Iz tih razloga je na temelju odredbe čl. 392. st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 6. travnja 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.