Rev-898/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-898/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te dr. Ivana Kaladića, mr. Andrije Erakovića, Damira Mratovića i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. V. P. iz Z., 2. L. V. iz Z., i 3. G. Š. iz Z., koje zastupa L. Š.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženice I. S. iz Z., koju zastupa Z. Z.-B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1999. godine broj Gž- 11646/98-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 1998. godine broj P-3500/95-28, u sjednici održanoj dana 1. travnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1999. godine broj Gž-11646/98-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 1998. godine broj P-3500/95-28 te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da su tužitelji vlasnici dvorišta i zemljišta pod kućom upisano u zk.uložak broj 917 k.o. T. kao zk. čestica br. 3269, zk.tijelo A1 i to V. P. u 4/8 dijela, L. V. u 3/8 dijela i G. Š. u 1/8 dijela što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama izvrši upis prava vlasništva navedene nekretnine sa njezina imena na ime i korist tužitelja, te je dužna tužiteljima naknaditi parnične troškove u iznosu od 7.024,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva uz dosudu tuženici naknade parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju tužitelji su osporili osnovanost revizijskih navoda i predložili da se revizija odbije, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio. Revizija je osnovana.

Utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici obiteljske zgrade izgrađene na zk.č. br. 3269 k.o. T. upisane kao zk. tijelo AII u zk. ulošku br. 917 k.o. T.. Dvorište i zemljište pod kućom površine 173 čhv upisano je u istom zk.ulošku kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja tužitelja u 94/173 dijela a tuženice u 79/173 dijela. Kuću je gradio pravni prednik tužitelja njihov djed M. H. 1936.-1938 godine. Katastarska čestica br. 3269 formirana je tijekom novog katastarskog premjera u k.o. T. 1963. godine od kč.br. 4093/20, 4093/3 i dijela 4099 k.o. Z.. Prednik tužitelja M. H. je tijekom 1937. godine prodao ocu tuženice A. I. dio kč.br. 4093/20 površine 79 čhv, a to zemljište ostalo je građevinski neizgrađeno. Temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta od 1958. godine navedene kat. čestice vode se kao društveno vlasništvo sa pravom korištenja njihovih bivših vlasnika. Tijekom novog katastarskog premjera M. H. se evidentirao i kao posjednik kč.br. 4093/20 i kao novoformirane kč.br. 3269 k.o. T., a u zemljišnoj knjizi konačno se stranke upisuju kao nositelji prava korištenja te kat. čestice i to tužitelji u 94/173, a tuženica u 79/173 dijela.

Tužitelji pozivom na dosjelost, a zatim i na građenje smatraju da su stekli pravo vlasništva zemljišta (dvorište i zemljište pod zgradom) u cijelosti.

Nižestupanjski sudovi utvrđuju da tužitelji nisu dosjelošću stekli pravo vlasništva na zemljištu, no pozivom na odredbu čl. 367. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 73/00, 114/01 – dalje u tekstu ZV) prihvaćaju tužbeni zahtjev. Naime, prema toj zakonskoj odredbi ako je do stupanja na snagu tog zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade.

Međutim, zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u postupku nije u potpunosti utvrđeno. Naime, propušteno je utvrditi je li pravni prednik tuženice A. I. sudjelovao kao stranka u postupku osnivanja novih zemljišnih knjiga u vezi novog katastarskog premjera u k.o. T. i tijekom toga postupka dao suglasnost da se kč.br. 4093/20 u društvenom vlasništvu na kojoj je on imao pravo korištenja u smislu odredbi čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta spaja sa kč.br. 4093/3 i dijelom kč.br. 4099 k.o. Z. u svrhu formiranja nove kč.br. 3269 k.o. T. i je li primio rješenje zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu u postupku osnivanja novih zemljišnih knjiga za k.o. T. u odnosu na novo vlasničko stanje za kč.br. 3269 k.o. T.. Ako se A. I. suglasio sa opisanim spajanjem navedenih kat. čestica ili ako protiv rješenja zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Zagrebu u pogledu vlasničkog stanja na kč.br. 3269 k.o. T. nije podnosio žalbu, ima se smatrati da je u postupku osnivanja novih zemljišnih knjiga za k.o. T. pravomoćno utvrđeno da kč.br. 3269 k.o. T. ima površinu 173 čhv (624 a), te da u smislu odredbe čl. 367. st. 1. ZV tužiteljima kao suvlasnicima stambene zgrade na istoj kat. čestici pripada i pravo vlasništva zemljišta na cijeloj površini te kat. čestice.

Naime, za postupak Komisije za osnivanje zemljišnih knjiga tada su vrijedila pravna pravila bivšeg Zakona o unutrašnjem uređenju, osnivanju i ispravljanju zemljišnih knjiga, posebno pravna pravila iz par. 36-60 toga zakona. Prema tim pravnim pravilima trebalo je u postupku za ispravljanje zemljišnih knjiga raspraviti prigovore učesnika i uputiti ih na parnicu. Rješenje komisije imalo se dostaviti svim interesentima (pravno pravilo iz par. 59. st. 1. navedenog zakona), a ako ono ne bi bilo dostavljeno ili bi se desilo da koja stranka ne bi bila obaviještena o uknjižbi izvršenoj na temelju toga rješenja, ovlaštena je ona uknjižbu pobijati ako smatra da je nevaljana (pravno pravilo iz par. 59. st. 2. navedenog zakona).

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu presudu.

S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 1. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.