I Kr-389/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 389/1994-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Mikor Milivoja i Petranović Milana, kao članova vijeća i savjetnice Klarić-Baranović Senke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. M. F. zbog krivičnog djela iz čl. 125. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Našicama od 5. prosinca 1994. br. K-264/93, u sjednici održanoj 7. veljače 1995.,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. M. F. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Našicama od 21. travnja 1994. godine br. K-264/93. koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Požegi od 9. kolovoza 1994. godine br. Kž-165/94, osuđen je M. F. zbog krivičnog djela iz čl. 125. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

Nakon pravomoćnosti te presude osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kojem navodi, da je prema oštećenoj Š. N. podmirio štetu nastalu izvršenjem djela, pa ta okolnost, sagledana kroz činjenicu da su u pitanju bila drva za ogrjev što predmetnoj inkriminaciji daje manji značaj, kao i uz njegovu obiteljsku situaciju, da je osnova da se njegov zahtjev prihvati.

Općinski državni odvjetnik iz Našica je izrazio mišljenje da osuđenikov zahtjev nije osnovan, a negativni su i prijedlozi Općinskog suda u Našicama i državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Prema podacima iz spisa predmeta, do podnošenja zahtjeva osuđenik nije započeo sa izdržavanjem kazne.

Zahtjev nije osnovan.

Okolnost da je osuđenik, nakon izricanja kazne, oštećenoj Š. iz N., na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatio onaj iznos na koji je pravomoćnom presudom bio

I Kr 389/1994-3

obvezan, nije okolnost takovog značaja, koja bi, u smislu čl. 399. ZKP opravdavala prihvaćanje njegovog zahtjeva. Kako to nisu ni ostale istaknute okolnosti, to nije bilo osnova da se osuđenikov zahtjev prihvati. Ovo osobito kada se ima na umu stupanj krivične odgovornosti osuđenika i njegova dosadašnja osuđivanost za gotovo istovjetan učin. Stoga je odlučeno kao u izreci ove odluke (čl. 401. st. 6. ZKP).

U Zagrebu, 7. veljače 1995.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Klarić-Baranović Senka v.r.

Gudelj Milan v.r.