Legislator Case Law & Legislation
Rev-11/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on traffic accident liability, upholding 40/60 fault split between cyclist and truck driver.

Case Number Rev-11/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a second-instance judgment regarding a traffic accident involving a cyclist and a truck driver. The lower courts determined that the cyclist contributed 40% to the accident while the truck driver was responsible for 60%, resulting in a partial award of damages. The court rejected the appeal because the appellant failed to provide concrete arguments regarding procedural violations or demonstrate that the fault assessment was materially incorrect.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; The Supreme Court holds that an appellate court must specifically address procedural complaints and material errors in fault allocation, dismissing appeals based on general objections or unsubstantiated claims of incorrect damage assessment.

Keywords

AI generated
traffic accident liability fault allocation civil appeal procedure procedural violation damages assessment cyclist negligence truck driver liability

Cited Legislation

AI generated
čl. 2. st. 1. Zakona o zateznim kamatama
Nalaže se II i III-tuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 28.992,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 2. st. 1. Zakona o zateznim kamatama i to počem od 10.
čl. 354. stavak 2. točka 7. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. stavak 2. točka 10. ZPP
čl. 386. ZPP
čl. 393. ZPP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-11/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te dr. Ive Grbina, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja malodobnog I. J. iz K. D., koga zastupa otac i zakonski zastupnik S. J. iz K. D., i punomoćnici T. T. i I. U., odvjetnici iz Z., protiv I-tuženika C.o. d.d. iz Z., II-tuženika D. B. iz D., koga zastupaju punomoćnici D. R. i M. M., odvjetnici iz Z., te III-tuženika S.o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju II-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1999. godine, broj: Gž-4353/98 kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 10. studenog 1997. godine, broj: Pn-2745/89, u sjednici održanoj 15. veljače 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija II-tuženika D.B. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je kako slijedi:

“I. Nalaže se II i III-tuženiku da tužitelju solidarno isplate iznos od 28.992,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama po stopi iz čl. 2. st. 1. Zakona o zateznim kamatama i to počem od 10. studenog 1997. godine pa do konačne isplate, kao i isplatiti parnični trošak u iznosu od 5.373,00 kune sa zakonskim zateznim kamatama po točki iz čl. 2. st. 1. Zakona o zateznim kamatama, počam od 10. studenog 1997. pa do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s cjelokupnim tužbenim zahtjevom u odnosu na I-tuženika, a u odnosu na II i III-tuženika sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.368,00 kuna, s pripadajućim kamatama.”

Drugostupanjski sud je odlučio:

“I. O d b i j a se žalba tužitelja kao neosnovana i žalba tuženih D.B. i S. osiguranje d.d. kao djelomično neosnovana i u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 24.144,00 kn i u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 26.368,00 kn, sve sa pripadajućim kamatama kao i u pogledu odluke o kamatama na parnični trošak – p o t v r đ u j e se presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-2745/89. od 10. studenog 1997. godine.

II. P r e i n a č u j e se ista presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko 24.144,00 kn, tj. za 4.848,00 kn i sudi:

O d b i j a se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u daljnjem iznosu od 4.848,00 kn.”

Protiv te drugostupanjske presude izjavio je II-tuženik reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu odnosno preinače.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je nadležni državni odvjetnik o njoj izjasnio. Revizija nije osnovana.

Revident ne iznosi konkretno i argumentirano u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (vjerojatno misli na onu iz članka 354. stavak 2. točka 7. Zakona o parničnom postupku – NN, br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP), a nije se ostvarila ni ona iz članka 354. stavak 2. točka 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 386. ZPP).

U vezi s prometnom nesrećom u kojoj je mldb. tužitelj tjelesno ozlijeđen, zbog čega u ovoj parnici zahtijeva odštetu, nižestupanjski su sudovi utvrdili slijedeće odlučne okolnosti:

- Mldb. tužitelj vozio se je na biciklu sporednom cestom po nizbrdici prema križanju s glavnom cestom dolazeći s desne strane teretnom vozilu koje se kretalo glavnom cestom a kojim je upravljao drugotuženik brzinom od 63 km/h.

- Mldb. tužitelj je počeo intenzivno kočiti na udaljenosti od 6,5 m od križanja, kada je teretno vozilo bilo od njega udaljeno 32 m, a istovremeno je počeo kočiti i vozač teretnog vozila uz skretanje u lijevo.

- Zbog nanosa pijeska na križanju mldb. tužitelj nije uspio stati prije križanja pa je produžio vožnju ravno kroz križanje te je na lijevom rubu ceste teretno vozilo s prednjim lijevim vrhom brzinom od 43-44 km/h naletjelo na stražnji lijevi bočni dio bicikla.

- Do udara ne bi bilo došlo da je mldb. tužitelj stao prije križanja, ili da vozač teretnog vozila nije skrenuo u lijevo već da je zadržao svoj pravac kretanja uz kočenje (tada bi biciklista prošao ispred teretnog vozila), ili pak da je vozač teretnog vozila zadržao svoj pravac kretanja i kočio najvećim intenzitetom (tada bi se to vozilo zaustavilo prije dolaska na područje kretanja mldb. tužitelja.

S obzirom na navedene okolnosti ovaj Vrhovni sud smatra da drugostupanjski sud nije na štetu revidenta primijenio materijalno pravo kad je ocijenio da je doprinos mldb. tužitelja nastanku štetnog događaja 40%, a onaj II-tuženika 60%. U reviziji II-tuženik ističe niz okolnosti koje nesumnjivo ukazuju na to da je vožnja mldb. tužitelja kritične zgode bila nepravilna i nepropisna, ali je o njima u dovoljnoj mjeri vodio računa žalbeni sud te je posve opravdano uzeo u obzir i opasna svojstva teretnog vozila kojim je upravljao II-tuženik. Revident posve općenito prigovara visini naknade za pojedine oblike štete mldb. tužitelja, no ovaj Vrhovni sud smatra da ta odšteta nije dosuđena u previsokim iznosima.

Iz navedenih razloga presuđeno je kao u izreci (članak 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. veljače 2001.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.