Rev-1485/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1485/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. F. K. iz V.,

2. F. I. iz S., 3. F. J., 4. F. B. iz V., 5. F. S. iz B., 6. F. D. iz V., 7. C. L. iz M., 8. P. B. iz Đ., koje zastupa Z. K., odvjetnik u N., protiv tuženika C. d.d. Z., Filijala N., koga zastupa punomoćnik M. V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 28. svibnja 1998. godine broj Gž-525/97- 2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 28. svibnja 1997. godine broj P-81/91-30, u sjednici održanoj dana 11. prosinca 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća i preinačuju se presuda Županijskog suda u Požegi od 28. svibnja 1998. godine broj Gž-525/97-2 i presuda Općinskog suda u Našicama od 28. svibnja 1997. godine broj P-81/91-30, u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev I-IV. tužitelja, te VI-tužitelja, kao i u odluci o parničnim troškovima, te se sudi:

I-tužiteljica F.K., II-tužitelj F.I., III-tužitelj F.J., IV-tužitelj F.B. i VI-tužitelj F.D. odbijaju se sa tužbenim zahtjevom za naknadu štete. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljima na ime naknade štete i to I-tužiteljici 25.600,00 kn, II-tužitelju 21.600,00 kn, III i IV-tužitelju te VI-tužitelju svakom 14.400,00 kn sa zateznim kamatama i naknaditi im parnične troškove u iznosu od 7.304,00 kn, a preostali dio tužbenog zahtjeva tih tužitelja je odbijen, dok je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev V, VII i VIII-tužitelja.

Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen kao i u odluci o parničnim troškovima.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova.

Tužitelji na reviziju nisu odgovorili, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je da je F.I. sin I i II-tužitelja i brat ostalih tužitelja ozlijeđen u prometnoj nesreći 15. listopada 1990. godine na cesti J.-V. kao vozač neregistriranog automobila marke "Lada" u vlasništvu L.V. iz N. B., koji se tom prilikom nalazio u tom automobilu. Zbog zadobivenih ozljeda u tom događaju F.I. je umro 4. studenog 1990. godine. F.I. nije imao položen ispit za vozača motornog vozila, a on i L.V. tom prilikom bili su alkoholizirani. U vezi toga štetnog događaja vođen je kazneni postupak protiv L.V. no presudom Županijskog suda u Požegi od 31. listopada 1994. godine broj K-46/94 potvrđenom presudom ovog suda od 21. siječnja 1997. godine broj Kž-28/95 oslobođen je optužbe, uz obrazloženje da nije dokazano da je on tom prilikom upravljao svojim automobilom.

Nalazeći da je L.V. kao osiguranik tuženika doprinio štetnom događaju time što je konzumirao alkohol u većoj količini, tako da nije bio u stanju voziti, a da je trebao znati da ga u takvom slučaju mora voziti njegov suvozač F.I., kojemu je dao voziti svoj automobil, nižestupanjski sudovi su zaključili da je tuženik odgovoran za štetu iz predmetnog štetnog događaja, te su tuženika obvezali da I-IV te VI-tužitelju plati polovinu dijela od utvrđenog primjerenog iznosa nematerijalne i materijalne štete (duševne boli zbog smrti bliske osobe, troškovi podizanja nadgrobnog spomenika, troškovi nabavke crnine i vijenca) koju su imali navedeni tužitelji.

Međutim, nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev uz pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Naime, prema odredbi čl. 92. tada važećeg Zakona o osnovama osiguranja (“Narodne novine”, broj 53/91) nemaju pravo na naknadu štete po osnovi obaveznog osiguranja od odgovornosti za štete nanesene motornim vozilom:

1. ugovarač osiguranja,

2. vlasnik, korisnik, suvlasnik i drugi imalac vozila i onda kad nisu upravljali vozilom u času nastupanja štete,

3. vozač vozila koji je odgovoran za štetu.

Kako je F.I. odgovoran za predmetnu prometnu nesreću koju je prouzročio vozeći automobil u alkoholiziranom stanju bez vozačkog ispita, njegova šteta nije pokrivena osiguranjem, a s tim u vezi niti šteta tužitelja nastala u vezi njegove smrti prouzročene predmetnim štetnim događajem.

Revident nije obrazložio u čemu nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje u tekstu ZPP).

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije preinačiti nižestupanjske presude u dijelu u kojem je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev, tako da se tužbeni zahtjev odbija (čl. 395. st.

1. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud preinačio pobijane presude odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, jer tužitelji u parnici nisu uspjeli, a tuženik svoje parnične troškove nije specificirao (čl. 164. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 11. prosinca 2002. godine.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.