Rev-241/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-241/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mld. M. M. iz S., koga zastupa majka M. Lj., a nju I. T., odvjetnik u Đ., protiv tuženika R. M. iz V., koga zastupa M. I., odvjetnik u Z., radi utvrđenja očinstva, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 24. lipnja 1999. godine broj Gž- 1065/99-2 kojom je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Đakovu od 19. travnja 1999. godine broj P-224/94-35, u sjednici održanoj dana 15. svibnja 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Tužitelju se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nedopuštena revizija tuženika izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog suda od 16. veljače 1999. godine broj P-224/94-32.

Drugostupanjskim rješenjem odbijena je tuženikova žalba i potvrđeno prvostupanjsko rješenje.

Protiv pravomoćnog drugostupanjskog rješenja pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje uz naknadu troška revizije.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovanost revizijskih navoda predloživši da se revizija odbije kao neosnovana i da se njemu naknade troškovi odgovora na reviziju, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Rješenjem prvostupanjskog suda od 16. veljače 1999. godine broj P-224/94-32 odbačen je tuženikov prijedlog za ponavljanje postupka u ovoj pravnoj stvari, a tuženik je protiv toga rješenja izjavio reviziju.

Pravilno su nižestupanjski sudovi istu reviziju odbacili kao nedopuštenu uz obrazloženje da se revizija može izjaviti protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno dovršen.

Naime, prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP) stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno dovršen. Iz sadržaja te zakonske odredbe zaključuje se da stranke ne mogu izjaviti reviziju protiv rješenja prvostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen.

Pobijano rješenje sadrži dovoljno obrazloženje i može se ispitati. Iako se u obrazloženju pobijanog rješenja iznosi sadržaj odredbe čl. 400. st. 1. bez navođenja zakona, jasno je da se taj navod odnosi na sadržaj odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4. ZPP).

Tužitelju nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 15. svibnja 2001. godine.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.