II Kž-430/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 430/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnom S. N., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 5. u vezi sa stavkom 1. i člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 14. studenog 2019. broj Kvm-50/2019-6 (Km-3/2019-27), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podnošenja prijedloga za izricanje kazne maloljetničkog zatvora, u sjednici održanoj 28. studenog 2019.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba maloljetnog S. N. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 66. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom 3. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. - dalje: ZSM), prema maloljetnom S. N. produljen je istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žali se maloljetni S. N., po branitelju, odvjetniku D. Z., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „da se istražni zatvor prema maloljetniku ukine te da mu se izrekne ranije predložena mjera iz čl. 65 st. 1. Zakona o sudovima za mladež.“

Žalba nije osnovana.

II Kž 430/2019-4

Pobijajući utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., maloljetni S. N. u žalbi tvrdi da je „upitno da li bi isti s obzirom na činjenicu da živi zajedno s bakom i sa svojom djevojkom, ukoliko bude na slobodi, nastavio s činjenjem bilo kakvih kaznenih djela“. Ujedno, ukazujući na iznimnu primjenu mjere istražnog zatvora prema maloljetniku, tvrdi da se ista svrha, koja se do sad ostvarivala određivanjem i produljenjem istražnog zatvora, može u potpunosti ostvariti njegovim privremenim smještajem u ustanovu socijalne skrbi.

Međutim, protivno iznijetim žalbenim tvrdnjama maloljetnika, pravilno je prvostupanjski sud, uz postojanje osnovane sumnje kao opće i temeljne zakonske pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, zaključio da na strani maloljetnog S. N. postoje osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, koja opasnost se, za sada, ne može s uspjehom otkloniti primjenom drugih, blažih mjera.

Naime, činjenica da je osnovano sumnjiv da je u razdoblju od svega tjedan dana, dakle u kratkom razdoblju, počinio dva kaznena djela protiv spolne slobode, birajući žrtve i mjesto na kojem je očekivao da će moći ostvariti nasilni spolni odnos s njima, a jedna od žrtava je djevojčica u dobi od samo 13 godina, ukazuju na značajnu upornost, intenzitet i kriminalnu količinu zbog koje s pravom prvostupanjski sud zaključuje o postojanju opasnosti da će maloljetnik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo.

Nadalje, pravilno prvostupanjski sud ukazuje i na raniji pokušaj odgojnog djelovanja na maloljetnog S. N. primjenom odgojnih mjera pojačane brige i nadzora te posebnih obveza da prihvati zaposlenje i u njemu ustraje i da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade, koje odgojne mjere su mu bile izrečene u predmetu Općinskog suda u Varaždinu Km-7/2017, zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi sa stavkom 3. i člankom 228. stavkom 1. KZ/11., kao i na činjenicu da je maloljetnik u kratkom vremenu nakon obustave izvršenja navedenih odgojnih mjera (obustavljene su rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 19. prosinca 2018. broj Kvm- 103/2018-5) postao osnovano sumnjiv da je počinio dva teška kaznena djela koja su ostala u pokušaju.

Iznijete okolnosti u svojoj ukupnosti i značaju, uz činjenicu da i iz rezultata psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja proizlazi da kod maloljetnika postoji rizik ponavljanja kaznenog djela zbog intrapsihičkog nezrelog modela odgovornosti, i po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost da će maloljetni S. N. na slobodi ponoviti kazneno djelo. S obzirom na to da iz podataka Centra za socijalnu skrb V. i programa postupanja za provođenje odgojne mjere pojačane brige i nadzora proizlazi da maloljetnik nema adekvatnu roditeljsku skrb, ne reagira na pomoć i savjete i ne uvažava autoritete, a baka nema dostatan utjecaj na njega, to činjenica što maloljetni S. N. živi s bakom i djevojkom, protivno žalbenim tvrdnjama maloljetnika, ne dovodi u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o postojanju iteracijske opasnosti na strani maloljetnika.

II Kž 430/2019-4

Ujedno, naprijed istaknuta okolnost da su kaznena djela koja su predmet ovog postupka, za počinjenje kojih je maloljetnik osnovano sumnjiv, počinjena nedugo nakon što je obustavljeno izvršenje odgojnih mjera pojačane brige i nadzora i uključivanja u psihosocijalni tretman prema maloljetnom S. N., upućuje na zaključak da svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje maloljetnika od ponavljanja kaznenog djela, ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom blažih mjera, pa je stoga opravdano prvostupanjski sud ocijenio da je, iako se istražni zatvor prema maloljetniku samo iznimno primjenjuje, primjena mjere istražnog zatvora prema maloljetnom S. N. opravdana i nužna jer ovdje postoje okolnosti zbog kojih zahtjevi javnog interesa pretežu nad pravilom o poštovanju pojedinačne slobode.

Stoga, nije u pravu maloljetnik ni kada tvrdi da se svrha istražnog zatvora može postići mjerom privremenog smještaja u ustanovu socijalne skrbi iz članka 65. stavka 1. ZSM-a, a pogrešna je i žalbena tvrdnja da istražni zatvor prema maloljetniku može trajati tri mjeseca. Naime, prema odredbi članka 67. stavka 2. ZSM-a, trajanje istražnog zatvora do najviše tri mjeseca određeno je za prethodni postupak, dok ukupno trajanje istražnog zatvora prema maloljetniku do pravomoćnosti odluke, u skladu sa stavkom 1. članka 67. ZSM-a, ne može prijeći jednu polovinu vremena propisanog odredbom članka 133. stavaka 1. 2. i 3. ZKP/08. Ujedno, obzirom na potrebu daljnje primjene mjere istražnog zatvora, težinu kaznenih djela za počinjenje kojih je maloljetnik osnovano sumnjiv i očekivanu sankciju, proizlazi da dosadašnjim boravkom maloljetnog S. N. u istražnom zatvoru nije narušeno načelo razmjernosti.

Slijedom iznesenog, budući da je prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor prema maloljetnom S. N. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. studenog 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirna Mavriček, v. r.

Žarko Dundović, v. r.