Uzp-1/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 1/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari predlagateljice M. Đ. iz K. bb., S., Bosna i Hercegovina, protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, dana 14. veljače 2011.

r i j e š i o j e:

Zahtjev se odbacuje.

Obrazloženje

Predlagateljica je 3. siječnja 2011., podnijela ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbe iz čl. 27. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09 i 116/10 – dalje: ZS) u kojem navodi da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno dugotrajnim vođenjem postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske koji se vodi po tužbi predlagateljice pod poslovnim brojem Us- 9896/07.

Zahtjev je nedopušten.

Odredbom čl. 146. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) propisano je da je tužitelj ili njegov zakonski zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, ukoliko tužitelj nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, dužan već prigodom podnošenja tužbe imenovati punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, a ukoliko tako ne postupe sud će odbaciti tužbu.

Navedena odredba ZPP nalazi svoju primjenu i u konkretnom slučaju, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91).

Iz spisu priležećeg zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku proizlazi da je predlagateljica u ovom predmetu M. Đ. iz K. bb., S., Bosna i Hercegovina, a da u samom zahtjevu nije navedeno da je postupljeno u smislu odredbe čl. 146. st. 1. ZPP tj. da je već prilikom podnošenja zahtjeva imenovan punomoćnik za primanje pismena u Republici Hrvatskoj.

Stoga, kako u konkretnom slučaju predlagateljica, koja ima sjedište u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, nije prigodom podnošenja zahtjeva imenovala punomoćnika za primanje pismena u Republici Hrvatskoj, to je njen zahtjev kao nedopušten valjalo odbaciti.

Uzgred valja napomenuti još da primjena odredbe čl. 146. st. 1. ZPP-a na konkretan slučaj ne sprječava predlagateljicu u ostvarivanju prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01

- pročišćeni tekst i 55/01, dalje: Ustav, 76/10) i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje od 6. studenog 1997. nakon što je 5. studenog 1997. stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02), jer navedena odredba ZPP-a samo propisuje uvjete pod kojima se osoba koja se nalazi u inozemstvu, a nema punomoćnika u Republici Hrvatskoj, može obratiti njezinom sudu.

Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 146. st. 1. ZPP valjalo je riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. veljače 2011.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.