Legislator Case Law & Legislation
Rev-528/1994-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows labor dispute appeal, correcting termination date calculation under Labor Law.

Case Number Rev-528/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially accepted the appeal against a final labor court judgment regarding the termination of an employee's contract. The lower courts incorrectly ruled that the employment relationship ended on February 1, 1993, based on five consecutive days of unauthorized absence. The court held that the legal ground for termination without consent only arises after five full consecutive days have passed, meaning the valid termination date was February 6, 1993. Consequently, the judgment was amended to reflect the correct termination date, while the claim for unpaid wages was remitted to the first-instance court for re-evaluation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; Radni odnos bez suglasnosti radnika prestaje tek nakon pet uzastopnih dana neopravdanog izostanka s posla, a ne ranije.

Keywords

AI generated
Labor Law Termination of Contract Unauthorized Absence Consecutive Days Appeal Procedure Employment Relationship Remittal to First Instance

Cited Legislation

AI generated
čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
1993., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja po osnovi iz čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" br.
čl. 395. st. 1. ZPP
Stoga je, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, u tom dijelu, kao i u dijelu zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad, obje presude valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti.
čl. 395. st. 2. ZPP
čl. 166. st. 4. ZPP
Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 4. ZPP.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 528/1994-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparović kao predsjednika vijeća, te Gordane Gasparini, Ilije Čuljat, Augusta Husinec i Vladimira Drakulić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. C. iz M., koga zastupa A. L., odvjetnica iz J., protiv tuženika K., K., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Karlovcu od 30. rujna 1993. br. Gž- 680/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 25. svibnja 1993. br. P- 429/93, u sjednici održanoj dana 22. ožujka 1994.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se presuda Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-680/93 od 30. rujna 1993. i presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-428/93 od 25. svibnja 1993., u dijelu u kojem je odlučeno o poništenju odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja i o vraćanju tužitelja na rad, preinačuju i sudi:

"Poništava se odluka arbitraže tuženika K. K., donesena 10. ožujka 1993. kojom se odbija prigovor tužitelja C. M. i potvrđuje rješenje direktora poduzeća od 16. veljače 1993., te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad i rasporedi na poslove radnog mjesta 07701-stolar, u roku od 8 dana".

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužitelja djelomično se prihvaća, te se ukida presuda Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-680/93 od 30. rujna 1993. i presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P- 428/93 od 25. svibnja 1993. u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu za isplatu "svih novčanih potraživanja iz rada i na osnovu rada ..." i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Presudom Okružnog suda u Karlovcu br. Gž-680/93 od 30. IX. 1993. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda Općinskog suda u Karlovcu br. P-428/93 od 25. V. 1993., kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja po osnovi iz čl. 75. st. 2. toč. 3. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine" br. 34/91; u daljnjem tekstu: ZOPRO).

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se ista preinači i tužbeni zahtjev usvoji.

Tuženik nije odgovorio na reviziju niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je osnovana.

Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Predmet ovog radnog spora jeste zahtjev za poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja po osnovi čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO. U reviziji je sporno jesu li sudovi pravilno primijenili materijalno pravo - čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO - kada su odlučili da je zakonita pobijana odluka tuženika kojom je odlučeno da tužitelju prestaje radni odnos s danom 1. II. 1993., zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla u vremenu od 1. II. 1993. pa dalje.

Sudovi prvog i drugog stupnja nisu pravilno primijenili odredbu iz čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO kada su odlučili daje temeljem te odredbe tužitelju radni odnos prestao s danom 1.II. 1993.

U čl. 75. st. 2. toč. 3. ZOPRO propisano je da radniku prestaje radni odnos bez njegove suglasnosti, ako je neopravdano izostao s posla pet radnih dana uzastopce. Iz citirane odredbe slijedi da radni odnos po ovoj zakonskoj osnovi može prestati tek kad nastupi zakonski razlog - kad radnik neopravdano izostane s posla pet uzastopnih radnih dana. Prije nego protekne pet uzastopnih radnih dana neopravdanog izostanka s posla, zakonski razlog prestanka radnog odnosa ne nastupa, pa ni radni odnos radnika ne može prije toga zakonito prestati. U spornom slučaju to znači da je radni odnos tužitelja mogao prestati tek dana 6. II.1993. Kako je, međutim, radni odnos tužitelja prema pobijanoj odluci tuženika prestao s danom 1. II. 1993., to se ova odluka ukazuje nezakonita.

Stoga je, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP, u tom dijelu, kao i u dijelu zahtjeva za vraćanje tužitelja na rad, obje presude valjalo preinačiti i tužbeni zahtjev usvojiti.

Zbog pogrešne odluke o zahtjevu za poništenje odluke tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja, sudovi su propustili utvrditi činjenično stanje odlučno za odluku o zahtjevu za isplatu naknade plaće, pa je, na temelju odredbe iz čl. 395. st. 2. ZPP, u tom dijelu presude valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovnom postupku sud prvog stupnja pozvati će tužitelja da odredi tužbeni zahtjev za isplatu - da navede iznos kojeg potražuje, pa će, nakon što utvrdi sve relevantne činjenice, ponovno odlučiti o osnovanosti tog tužbenog zahtjeva.

Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 166. st. 4. ZPP.

U Zagrebu, 22. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.