Rev-1948/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1948/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Djordja Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.S. i dr. koje zastupa M.D., odvjetnik u O., protiv tuženih K.D. i M. oboje iz J., koje zastupa V.D., odvjetnik u O., radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o reviziji tuženih protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku br. Gž- 2326/91 od 30. siječnja 1992. godine, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Osijeku br. P-2768/90 od 5. ožujka 1991. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. veljače 1993. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženih odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku br. P-2768/90 od 5. ožujka 1991. godine raskinut je ugovor o doživotnom uzdržavanju od 25. listopada 1971. godine zaključen izmedju sada pok. K.C. i M., kao primatelja uzdržavanja i tuženih, kao davatelja uzdržavanja.

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Osijeku br. Gž-2326/91 od 30. siječnja 1992. godine citirana je presuda potvrdjena.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tuženi su pravovremeno izjavili reviziju (odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" br. 53/91 - kao zakon Republike Hrvatske) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlažu, da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno sudjenje točno odredivši što je potrebno utvrditi od odlučnih činjenica.

Rev 1948/92

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i javnom tužitelju nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Tužitelji su odgovorili na reviziju i predložili da se odbije kao neosnovana.

Republički javni tužitelj nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku na koju povredu, a prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te

- zato što nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, na koju se još jedino ukazuje u reviziji. Naime, drugostupanjski je sud u suštini odgovorio na sve žalbene navode od odlučnog značenja, pa i time što je prihvatio inače cjelovito i jasno iznesene razloge u obrazloženju prvostepene presude. Neophodno, jer na takovu potrebu ukazuju revizijski navodi, posebno istaći da je revizijski sud, ispitujući zakonitost pobijane odluke, dužan respektirati činjenično stanje onako kako je ono utvrdjeno u toku redovnog postupka. Proizlazi to iz odredbe čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku prema kojoj se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.

Pobijana je odluka zakonito donesena, dakle, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren zato što su nižestupanjski sudovi, i to pravilno, primijenili odgovarajuću odredbu materijalnog prava (arg. iz odredbe čl. 356. Zakona o parničnom postupku). Riječ je o odredbi čl. 125. st. 2. Zakona o nasljedjivanju prema kojoj, ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju ugovornici žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti od suda raskid ugovora. Tumačenje ove odredbe u ovom je predmetu već bilo izneseno u ranijoj revizijskog odluci ovog suda (Rev 389/84 od 30. listopada 1984. godine - list spisa br. 129 i dalje) gdje je, izmedju ostaloga, bilo kazano: ..."i onda kada u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije bilo izričito navedeno da će stranke živjeti zajedno ipak se može - pod odredjenim uvjetima dakako, npr. kada je odredjena zajednica potrebna radi njege ili sl., ili kada izvršavanje obveza ugovora zahtijeva stalne kontakte, te i tome slične okolnosti slučaja, one u vezi s odbijanjem primanja izvršenja itd. - s obzirom na cjelokupni sadržaj ugovora o doživotnom uzdržavanju pretpostavke za raskid poistovjetiti sa onima iz citirane odredbe za slučaj poremećaja odnosa, ako je i kada je to dovelo do nemogućnosti izvršavanja njegovog sadržaja". Sve su tražene pretpostavke u ovom slučaju ispunjene, pri čemu su i nižestupanjski sudovi imali u vidu:

- a) da je objektivno došlo do poremećenosti u odnosima znatnog stupnja;

- b) da izvršavanje svih obaveza, u cjelini, kako su one utvrdjene (dob, njega, način i kvalitet ishrane itd. - a sve u smislu obaveza iz čl. II. ugovora) nije ni bilo moguće bez čestih odnosno gotovo stalnih kontakata ugovornih strana; te

- c) da su primatelji uzdržavanja, upravo zbog toga, odbijali i odbili izvršavanje ugovornih obaveza davateljima uzdržavanja, što je objektivno, i to gotovo odmah po zaključenju ugovora, dovelo do potpunog onemogućavanja ostvarenja svrhe i smisla ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Prema tome, istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni, pa je reviziju, pozivom na odredbu čl. 393. Zakona o parničnom postupku, valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 18. veljače 1993.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.