Rev-2164/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2164/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica L. B. i mldb. M. B. po majci i zakonskoj zastupnici L. B., obe iz P., koje zastupa M. Z., odvjetnik iz L., protiv tuženice C. o. d.d. Z. - Filijala P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-554/96 od 3. lipnja 1996., kojom je djelomično preinačena a djelomično potvrđena presuda Općinskog suda Pazinu br. P-46/94 od 9. veljače 1996., u sjednici održanoj dana 21. travnja 1999.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da sa osnova naknade štete plati tužiteljici Lj.B. ukupno iznos od 87.018,00 kn i tužiteljici mldb. M.B. ukupno iznos od 90.873,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i naknadi tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 18.237,00 kn, te su tužiteljice sa ostalim dijelom svog zahtjeva odbijene.

Presudom suda drugog stupnja a po žalbi tuženice djelomično je preinačena presuda suda prvog stupnja a na način da je tuženici naloženo da tužiteljici Lj.B. plati štetu u iznosu od 54.018,00 kn i tužiteljici mldb. M.B. štetu u iznosu od 53.873,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana 9. veljače 1996. pa do isplate i naknadi tužiteljicama trošak postupka u iznosu od 11.425,00 kn, te su tužiteljice sa ostalim dijelom svog zahtjeva odbijene.

Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja kojim je odbijen dio zahtjeva tužiteljica reviziju su izjavile tužiteljice zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlažu da se pobijana presuda preinači u smislu navoda revizije uz naknadu troška revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljica za naknadu štete koja je proizašla iz štetnog događaja od 17. studenog 1993. a u kojem su tužiteljice zadobile tjelesne ozljede.

U revizijskom stadiju postupku sporna je visina štete sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova, sa osnova pretrpljenog straha, sa osnova duševnih bolova radi smanjene životne aktivnosti i za tužiteljicu Lj.B. sa osnova duševnih bolova radi naruženosti.

U postupku je utvrđeno, da je tužiteljica Lj.B. radi ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpila jake bolove u trajanju od 4 dana, srednje bolove u trajanju od oko 4 tjedna i lakše bolove u trajanju oko 6 mjeseci, da je pretrpila primarni i sekundarni strah, da su joj ostale trajne posljedice koje joj smanjuju životnu aktivnost za 10% i estetski je naružuju u srednjem stupnju.

Žalbeni sud ovoj tužiteljici dosudio je slijedeću štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 18.000,00 kn, sa osnova naruženosti iznos od 3.500,00 kn, sa osnova straha iznos od 7.000,00 kn i sa osnova smanjene životne aktivnosti iznos od 23.000,00 kn.

Tužiteljica mldb. M.B. radi ozljeda koje je zadobila u štetnom događaju trpila je jake bolove u trajanju od 5 dana, srednje bolove u trajanju od 3 dana, blaže bolove u trajanju oko 1 mjesec i povremene blaže bolove u trajanju oko 5 mjeseci, pretrpila je primarni i sekunarni strah i ostale su joj trajne posljedice koje joj smanjuju životnu aktivnost za 10%.

Žalbeni sud dosudio je ovoj mldb. tužiteljici slijedeću štetu: sa osnova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 19.000,00 kn, sa osnova pretrpljenog straha iznos od 7.000,00 kn i sa osnova smanjene životne aktivnosti iznos od 25.000,00 kn.

Revidentice neosnovano prigovaraju, da je žalbeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o visini navedene nematerijalne štete, jer dosuđeni iznosi predstavljaju više nego pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96).

Iz iznesenih razloga slijedi, da nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojeg su tužiteljice istakle u svojoj reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i 91/92, dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti i reviziju tužiteljica trebalo je odbiti kao neosnovanu a temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 21. travnja 1999.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.