Criminal appeal dismissed; Supreme Court confirms acquittal due to insufficient evidence of murder and procedural errors.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance acquittal, confirming the lower court's decision to release the defendants. The prosecutor argued that the factual findings were erroneous and incomplete, yet failed to provide specific reasons or evidence contradicting the trial court's conclusions regarding the timeline of the victim's life and the location of the weapon. The court ruled that the evidence was insufficient to prove the defendants' guilt beyond reasonable doubt and that the first-instance court correctly rejected the proposal to call a new witness without sufficient grounds.
Legislator headnote
AI generatedZakon o kaznenom postupku čl. 373. st. 1.; čl. 374. st. 4.; čl. 379. st. 1.; čl. 387.; čl. 25. st. 2. Ustava; čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda: An appeal against an acquittal is inadmissible if the appellate court finds no legal errors or insufficient evidence to overturn the first-instance judgment, particularly when the prosecution fails to substantiate claims regarding factual inaccuracies.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 440/03-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa, Josipa Budinskog, Hajrije Novoselec i Ileane Vinje, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih Š. B. i dr. zbog kaznenog djela iz 90. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. svibnja 2002. godine, br. K-253/01, u sjednici održanoj dana 11. studenog 2004. godine, u nazočnosti branitelja optuženog, odvjetnika B. R. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavla Vidića,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom oslobođeni su optužbe temeljem čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku Š. B. i V. V. da bi počinili kazneno djelo iz čl. 90. Kaznenog zakona. Istom presudom od optuženog Š. B. temeljem čl. 463. st. 1. Zakona o kaznenom postupku oduzet je pištolj "Makarov" tvor. br. … kao i čahure te streljivo, dok je u odnosu na troškove kaznenog postupka riješeno temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku da isti padaju na teret proračunskih sredstava.
Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Odgovor na žalbu podnio je optuženi Š. B. po branitelju B. R., odvjetniku iz Z., navodeći kako državni odvjetnik u samoj žalbi ne navodi niti jednu okolnost kojom bi doveo u sumnju zaključivanje prvostupanjskog suda, te da razlozi žalbe uopće nisu izneseni.
I Kž 440/03-5
Predlaže, da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda. Istovremeno zatražio je obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.
Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženi Š. i branitelj. Sjednici vijeća pristupio je branitelj optuženog, odvjetnik B. R., dok optuženik, iako uredno obaviješten, sjednici nije pristupio. Sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti, na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.
U odnosu na tvrdnju o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, državni odvjetnik doista ne navodi zbog čega smatra da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno. Naime, niti jedan od ispitanih svjedoka nije očevidac ubojstva M. H., već su isti iskazivali o okolnostima vezanim uz život oštećenika i samih optuženika. Izostanak, kako kaže državni odvjetnik, analize iskaza ovih svjedoka odnosio bi se na analizu životnih navika oštećenika i optuženika, što niti samo za sebe, niti u vezi sa objektivno utvrđenim dokazima niti na koji način ne dovodi u vezu optuženike sa počinjenjem kaznenog djela, kako je ono opisano u optužnici. To tim više, ima li se u vidu tvrdnja iz optužnice da je oštećenik lišen života 05. lipnja oko 16,00 sati od strane oba optuženika, dok istovremeno svjedok M. H. – brat oštećenika - opisuje kako mu je M. K., također ispitana kao svjedok, nakon bratovog sprovoda kazivala da ga je vidjela živog u četvrtak, kada je i razgovarala sa njime, a uvidom u kalendar tog četvrtka bio je 07. lipanj 2001. godine, dok je sama kao svjedok iskazala da ga je vidjela i dana za koji je u novinama pročitala da je ubijen (05. lipnja 2001. bio je utorak). Također, upravo brat oštećenika iskazao je kako je čuo priču da je M. H. bio viđen živ i 06. lipnja u naselju Sopot, a što prema tvrdnji iz optužbe ne bi bilo moguće. Prema tome, četvrtak, o kome je govorila bratu oštećenika svjedokinja K., mogao je biti samo dan nakon onog koji je označen kao dan ubojstva.
Poveže li se ova okolnost sa okolnošću utvrđenja dana smrti prema nalazu liječnika vještaka, koji je naveo da bi leš u trenutku pronalaska bio star najmanje 48 sati, a pronađen je 09. lipnja 2001. godine, to se ukazuje izvjesnom mogućnost da je oštećenik i bio živ u vrijeme kako to opisuje svjedokinja K. i brat oštećenika.
Dovođenjem u vezu ove okolnosti, te odgovarajućom primjenom odredbe čl. 3. st. 2. Zakona o kaznenom postupku, okolnost da bi oštećenik posljednji put bio viđen živ od strane djelatnika redarstvenih vlasti (svjedok K. I.) dana 05. lipnja 2001. godine, kada je izvršena radnja legitimiranja, ne daje za pravo zaključivanju da on nakon toga dana više nije bio živ. Također, uz nepronalaženje oružja kojim je izvršeno ubojstvo, i bez obzira na utvrđenje prodaje puške od strane svjedoka V. optuženom V. dana 11. svibnja 2001. godine, ista okolnost, bez utvrđenja je li ona (puška) kasnije do dana ubojstva mijenjala vlasnika nije
I Kž 440/03-5
dostatna indicijalna okolnost da nedvojbeno ukaže na optuženike kao počinitelje kaznenog djela.
Ovo tim više ima li se u vidu utvrđenje suda kao i okolnost istaknuta u žalbi državnog odvjetnika da je i oštećenik imao brojne nerazjašnjene odnose sa drugim osobama, te da se radilo o miljeu koji nema baš usklađeno ponašanje sa normama zakona.
U tom smislu ukazuje se nejasnim i prijedlog iz žalbe za pronalaskom i ispitivanjem kao svjedoka M. C. zvanog Ž.. Naime, pogrešno tužitelj interpretira iskaze drugih svjedoka koji spominju C.. Iz sadržaja iskaza tih svjedoka proizlazi da bi C., kao osoba koja je sa oštećenikom zajedno izvršila razbojništvo i koju je oštećenik navodno prevario, imala motiva za počinjenje kaznenog djela, a ne da bi isti mogao imati saznanja o počinjenju ovog kaznenog djela od strane u postupku optuženih Š. i V..
Ovaj dokazni prijedlog prvostupanjski sud, za utvrđenje gdje se nalazi C., te nakon toga njegovo pozivanje na sud u svojstvu svjedoka, je potpuno opravdano odbio. Naime, iz ranije izloženog nema naznaka da bi isti svjedok imao saznanja o navodnom kriminalnom ponašanju optuženih u postupku. Također, odluka prvostupanjskog suda bila je i u skladu sa čl. 25. st. 2. Ustava Republike Hrvatske kao i čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje norme jamče optuženoj osobi pravo na suđenje u razumnom roku, te da će u najkraćem roku biti izveden pred sud te osuđena ili oslobođena od optužbe.
Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 11. studenog 2004. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Katica Jelić, v. r.