Rev-3049/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3049/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stavari tužitelja P.Z. iz R., koga zastupa Š.G. odvjetnik iz V., protiv tužene IGM "D. " iz V. koga zastupa J.M. iz V., radi otkaza radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 13. svibnja 1993. broj Gž-623/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 16. prosinca 1992. broj P-438/92 u sjednici održanoj dana 30. studenoga 1993.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Okružnog suda u Osijeku od 13. svibnja 1993. broj Gž-623/93 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 16. prosicna 1992. broj P-438/92 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom sud prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je nezakonita odluka tuženog od 21. siječnja 1992. godine broj 3011/92 kojom je odlučeno da je tužitelju prestao radni odnos kod tuženoga i da se tuženog obveže da je dužan tužitelja primiti u radni odnos te mu naknaditi parnične troškove.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se presude sudova nižeg stupnja preinače i tužbeni zahtjev usvoji ili ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovorom na reviziju tuženi osporava osnovanost revizijskih navoda i predlaže da se revizija odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

U obrazloženju odluke tuženog kojom se utvrđuje da tužitelju prestaje radni odnos 13. siječnja 1992. a kao osnov prestanka radnog odnosa navodi se neopravdani izostanak tužitelja s posla pet dana uzastopno. Nesporno je da tužitelj nije dolazio na posao pet dana uzastopno kako se to navodi u rješenju tuženog.

Međutim, tužitelj tvrdi da je njegov izostanak s posla uslijedio u vrijeme ratnih događanja i zbog ratnih prilika, da je od Kriznog štaba Stari Mikanovci dobio odobrenje da odvede svoju porodicu u Austriju (potvrda na listu broj 7), a zatim da se u Austriji razbolio.

Tužitelj je dalje naveo da mu je kuća u N. potpuno uništena i da se on i njegova porodica nisu imali gdje smjestiti, pa da je zbog toga bio primoran porodicu smjestiti u Austriju.

Nadalje tužitelj tvrdi da je on imao status prognanika (potvrda na listu 11).

Iz svega izloženog vidi se da je tužitelj bio zbog ratnih događanja u izvanrednim prilikama i zbog toga je potrebno u smislu odredbe čl. 8. Uredbe o radnim odnosima zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 55/91), utvrditi da li je tužitelj imao status prognanika odnosno da li mu je taj status priznat od nadležnog tijela u smislu čl. 5. Uredbe o statusu prognanika i izbjeglica ("Narodne novine", broj 64/91).

Pri tome treba navesti, da po shvaćanju ovog suda pod pojmom "radnik izbjeglica" iz odredbe čl. 8. gore navedene Uredbe treba uzeti i radnika kojem je prema propisima koji su donijeti nakon donošenja spomenute Uredbe (Uredba o statusu prognanika i izbjeglica - "Narodne novine", broj 64/91, i Uredbe o statusu prognanika i izbjeglica - "Narodne novine", broj 71/92) priznat status prognanika. To stoga, jer spomenuta Uredba o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske kao raniji propis nije posebno razlikovala dvije kategorije koje su morale napustiti mjesto svog prebivališta.

Zato valja odredbu čl. 8. upravo spomenute Uredbe u pogledu značenja pojma "radnik izbjeglica" shvatiti tako, da se pod tim nazivom podrazumijeva osoba - radnik koja je izbjegla iz mjesta svojeg prebivališta s ratom ugroženog područja na drugo područje Republike Hrvatske (prema kasnijim propisima prognanik) ili na područje izvan Republike Hrvatske (prema kasnijim propisima izbjeglica).

Ako nije imao status prognanika treba utvrditi u kojem vremenskom razdoblju se tužitelj nalazio u izvanrednim prilikama i jesu li te izvanredne prilike bile takve da su tužitelja opravdano spriječavale da dolazi na posao.

Kako sudovi nižeg stupnja nisu spor u ovom predmetu cijenili u smislu navedenih Uredbi, materijalno pravo nije pravilno primijenjeno a zbog toga je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno pa je revizija prihvaćena temeljem odredbe st. 2. čl. 395. ZPP, presude sudova nižeg stupnja ukinute i pedmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, koji će u nastavku postupka činjenično stanje upotpuniti u izloženom pravcu i o tužbenom zahtjevu ponovno odlučiti.

U Zagrebu, 30. studenoga 1993.

Predsjednik vijeća:

August Husinec, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)