I Kž-296/1993-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-296/1993-7

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sa-sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Horvatinović mr. Ružice,kao predsjednika vijeća, te Drakulić Milene, Svedrović Marijana, Potrebica Ante i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Vinja Ileane, kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv opt. B. J. i B. N. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. l.KZRH, u vezi čl. 19. st.l. OKZRH i dr. odlučujući o žalbi optuženika B. J. podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 9. prosinca 1992. K-43/92, u sjednici održanoj 10. lipnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Hrvatske Poje Oskara,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe opt. B. J., po službenoj dužnosti, preinačuje se presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela, kako u odnosu na tog optuženika, tako i u odnosu na opt. B. N., ali samo glede kriv. djela pokušaja razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZRH u vezi s čl. 19. st. 1. OKZRH (sada čl. 127. st.l. i čl. 17) zbog kojeg su tom presudom oglašeni krivima i izriče da su optuženici to kriv. djelo počinili uz dobrovoljni odustanak u smislu čl. 19. st. 1.OKZRH (ranije čl. 21. st. 1.)

II. Uslijed odluke pod toč. I, ali i djelomičnim uvaženjem žalbe opt. B. J., preinačuje se u odnosu na tog optuženika prvostepena presuda i u odluci o kazni, tako da se optuženom B. J. za kriv. djelo pokušaja ubojstva iz čl. 34. st.l. KZRH u vezi s čl. 17. st. 1. OKZRH ( u pobijanoj presudi označeno po ranijoj numeraciji kao kriv. djelo iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi s čl. 19. st. l. OKZRH) na temelju čl. 34. st. l. KZRH, uz primjenu čl. 38. st. 1. i 39. st. 1. toč. 1. OKZRH utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za kriv. djelo pokušaja razbojništva od kojeg je optuženik dobrovoljno odustao iz čl. 127. st. l. KZRH u vezi s čl.17. st. 1. i čl. 19. st. 1. OKZRH kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te se opt. B. J. na temelju čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

U ovu se kaznu optuženiku na temelju čl. 45. st. 1. OKZRH (ranije čl. 50. st. 1.) uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 25. listopada 1992. na dalje.

III. Žalba opt. B. J. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana i nepreinačeni dio presude suda prvog stupnja potvrđuje.

O b r a z l o ž e n j e

Uvodno navedenom presudom suda prvog stupnja oglašeni su krivima opt. B. J. i B. N. zbog kriv. djela pokušaja razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZRH u vezi s čl. 19. OKZRH, za koje je opt. B. J. na temelju čl. 132. st. 1. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci i opt. B. J. sam zbog kriv. djela pokušaja ubojstva iz čl. 35. st. 1. KZRH u vezi s čl. 19. st. 1. OKZRH, za koje mu je na temelju čl. 35. st. l. KZRH utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet godina, te su osuđeni, opt. B. J. primjenom čl. 48. st. 1. OKZRH na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, opt. B. N. na temelju čl. 132. st. 1. KZRH na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

Optuženicima je u izrečene kazne uračunato na temelju čl. 50. st. 1. OKZRH vrijeme provedeno u pritvoru i to opt. B. J. od 25. listopada 1992. nadalje, a opt. B. N. od 21. rujna do 9. prosinca 1992.

Protiv te presude podnio je pravovremenu žalbu opt. B. J. putem branitelja odvjetnika mr. R. M. i P. M. iz V. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ta presuda ukine.

Nakon proteka zakonom propisanog roka za podnošenje žalbe optuženik je osobno podnio dopunu žalbe u kojoj ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Dopuna žalbe, a budući da je podnesena izvan roka propisanog za izjavu žalbe, biti će razmotrena samo u onom dijelu koji se odnosi na dodatno obrazlaganje žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog koje je osnove podnesena pravovremena žalba putem branitelja, a uz to i oni navodi koji se odnose na žalbu zbog odluke o kazni, budući da na temelju čl. 369. ZKP žalba podnesena u korist optuženika, među ostalim, i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni. Navodi kojima se obrazlažu bitne povrede odredaba krivičnog postupka i povrede krivičnog zakona neće biti uzeti u obzir izvan okvira ispitivanja koje drugostepenom sudu nameće čl. 386. st. 1. ZKP.

Žalba opt. B. J. nije osnovana.

Ne stoji žalbena tvrdnja optuženika da nema dovoljno dokaza da je on počinitelj kriv. djela zbog kojih je pobijanom presudom oglašen krivim.

Naprotiv, iako doista nijedan materijalni trag ne predstavlja dokaz protiv opt. B. J., te iako pobijana presuda činjenično stanje temelji na iskazu suoptuženog B. N., taj je dokaz i po ocjeni ovog Vrhovnog suda potpuno vjerodostojan i pouzdan, te ne ostavlja nikakvu dvojbu da je opt. B. J. počinitelj oba djela.

Optuženik je B. u svojim iskazima tijekom postupka vrlo opširno, određeno i dosljedno opisivao sve pojedinosti svog dogovora s opt. B. J. oko izvršenja djela, puta prema mjestu izvršenja, načina prodiranja u dvorac Trakošćan, kretanja po dvorcu, zbivanja nakon ulaska u dvorac i bijega s lica mjesta, što je još prilikom rekonstrukcije i pokazao, tereteći time i opt. B. J., a pri takvom je terećenju ostao i prilikom dva suočenja s ovim optuženikom - u istrazi i na glavnoj raspravi, pa to i usprkos toga što mu se opt. B. prijetio čak i na glavnoj raspravi. Takav iskaz opt. B. N., a koji je u pogledu pojedinosti događaja pokušaja ubojstva ošt. čuvara S. S., potvrđen i iskazom ovog potonjeg saslušanog u svojstvu svjedoka, kao i pronalaskom materijalnih tragova na licu mjesta (čahura, krvi, otvorenih vratiju ormara, tragovima cipela, dviju različitih osoba i dr.) te pronalaskom pištolja s prigušivačem i vojničkih kapa u jezeru pokraj dvorca upravo na mjestu koje je pokazao opt. B. - ne ostavljaju ni najmanju sumnju u istinitost bilo kojeg segmentnog iskaza ovog optuženika, pa tako ni u onom dijelu u kojem kao drugog supočinitelja tereti opt. B. J.. Ako se tomu doda nesporna činjenica da je opt. B. J. rodom iz obližnjeg sela C., gdje još uvijek živi njegov otac i druga rodbina, i kamo ovaj optuženik i prema navodima vlastite dopune žalbe redovito navraća barem jednom mjesečno, što znači da su mu i sam Dvorac i okolina, a i prilike u dvorcu mogle biti i bile dobro poznate a uz to i činjenica da je on osoba kojoj vršenje kriv. djela radi postizanja imovinske koristi nije strano (dva puta je osuđivan zbog niza kriv. djela teških krađa), onda i te daljnje činjenice - indicije govore samo u prilog, a ne protiv istinitosti terećenja opt. B. N..

Optuženik u dopuni žalbe naglašava, doduše, kako je sam dvorac i njegova okolina mogla biti poznata i drugim osobama, što je točno, no opt. B. ne tereti nikog drugog do opt. B. J. za izvršenje ovog djela. Pri tome je posebno karakteristična pojedinost, o kojoj govori opt. B., da je optuženik B. nakon napuštanja dvorca zaustavio svoj automobil na mjestu udaljenom oko 1.700 m od dvorca, ali na putu koji vodi upravo u pravcu sela C., a što također nije potpuna slučajnost, već ima svoje kako praktično (dobro poznavanje konfiguracije terena i gustog raslinja koje se nalazi na tom mjestu gdje su odbacili odjeću) tako i psihološko značenje (osjećaj sigurnosti na poznatom mjestu). Ako se svemu tome doda i činjenica, koja nije sporna, da su optuženici B. i B. bili od 1989. na dalje u dobrim, čak vrlo dobrim odnosima (zajedno su i stanovali u Njemačkoj) da opt. B. ni tijekom postupka a ni sada u žalbi ne navodi razlog zbog kojega bi ga opt. B. neistinito teretio za tako teška kriv. djela, onda je sud prvog stupnja opravdano prihvatio iskaz, odnosno terećenje opt. B. N. kao istinito i u prvom redu na tom dokazu utvrdio činjenično stanje.

Budući da se žalba optuženika u suštini svodi na osporavanje upravo takve ocjene iskaza opt. B. N., a uz prigovor načinu na koji su činjenična izlaganja prezentirana u obraz- loženju pobijane presude i uz tvrdnju da dosljedno negiranje djela od strane opt. B. treba imati jednak značaj za sud kao i iskaz opt. B. N., a što je sasvim neprihvatljivo, nisu takvim žalbenim navodima Činjenična utvrđenja pobijane presude u odnosu na opt. B. J. dovedena u dvojbu. Ovo i usprkos činjenice na koju ukazuje žalitelj, da rezultati daktiloskopskog vještačenja ne upućuju na opt. B. J., a što je i razumljivo kada su optuženici prema dosljednoj tvrdnji opt. B. za vrijeme izvršenja djela na rukama imali rukavice. Konačno, ni uopćena tvrdnja da je sud prvog stupnja postupao bez potrebne kritičnosti u analizi izvedenih dokaza nije prihvatljiva, jer je upravo suprotno od toga, sud prvog stupnja vrlo savjesno i detaljno analizirao sve izvedene dokaze, te dokaze ocjenjivao međusobno povezano davši pri tome vrlo iscrpne razloge za svaku odlučnu činjenicu koju je našao dokazanom.

Tvrdnja iz dopune žalbe da je opt. B. odrastao u Domu za maloljetne delinkvente i da je višekratno došao u sukob sa. zakonom nema uporišta u prikupljenim podacima, a optuženik ne prilaže izvod iz KE za tog suoptuženika, iako navodi da će to učiniti. Naprotiv, iz izvatka iz KE za opt. B. N. proizlazi da je neosuđivan, a da ni kako maloljetnik nije bio tretiran u krivičnom postupku, dok činjenica koju je sam opt. B. naveo u svojoj obrani da je u Austriji bio 40 dana u zatvoru, zbog napada na svog stanodavca i zbog tog izgnan iz te zemlje, nema onaj značaj koji bi tome htio pridati žalitelj, a naime, dovesti u pitanje vjerodostojnost njegova iskaza u cjelini, već naprotiv, pokazuje da je ovaj optuženik i tu, za sebe nepovoljnu činjenicu, iskreno priznao sudu, iako u spisu o tome nema podataka.

Isto tako ne dovodi u dvojbu objektivnost iskaza opt. B. N. okolnost da je ovaj optuženik doista, a kako to iznosi i sam na glavnoj raspravi, znao za telefonski broj stana opt. B. J. u M., te ga jednom ranijom zgodom i posjedio u stanu, jer između tog ranijeg posjeta i slučajnog susreta na mostu na Dravi dva dana prije izvršenja djela, prema iskazu B. N. proteklo je više mjeseci, pa slučajnost susreta neposredno prije djela u za optuženika B. N. različitim životnim prilikama nije nipošto isključena.

Stoga ovaj sud prihvaća činjenično stanje kako ga je pouzdano utvrdio sud prvog stupnja a žalbu optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ocjenjuje neosnovanom.

Po službenoj je dužnosti ispitano eventualno postojanje bitnih postupovnih povreda iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP, no ni jedna takva povreda nije uočena, ali je zato pri ispitivanju pobijane presude o povredama krivičnog zakona, a na temelju čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP uočeno da je u odnosu na oba optuženika došlo do povrede krivičnog zakona iz čl. 355. toč. 4. ZKP (ranije čl. 365. toč. 4) i to na njihovu štetu, time što pokušaj razbojništva nije pravno označen i u vezi s čl.19. st. 1. OKZRH - kao dobrovoljni odustanak (ranije čl. 21. st. 1.).

Izrekom je pobijane presude utvrđeno da su optuženici, a nakon što je opt. B. iz pištolja s prigušivačem ispalio u čuvara ošt. S. S. jedan projektil u grudni koš, a drugi u natkoljenicu lijeve noge, i time ga teško tjelesno povrijedio, a opt. B. mu zavezao ruke iza leđa u usta stavio krpu i ljepljivu traku omotao oko glave, onesposobivši ga time za svaki otpor "u nastaloj panici napustili prostorije dvorca ne otuđivši muzejske primjerke oružja zbog kojih su došli".

U razlozima se presude na str. 13 povrh toga navodi "Dakle,iako su sada savladali osobu čuvara kao onu prepreku na koju su i inače računali na svojem putu do cilja suočeni očito sa svom ozbiljnošću poduhvata odustaju od djela bojeći se očito daljnje kompromitacije...".

Na istoj se stranici još navodi da su optuženici "obuhvaćeni obojica strahom i suočeni s mogućim posljedicama pobjegli".

Kraj iznesenih utvrđenja, a naime da su optuženici savladavši čuvara otklonili prepreku koja im je stajala na putu da izvrše djelo ali su ipak odustali od krađe muzejskih primjeraka oružja i to zbog panike i straha, odnosno zbog bojazni od mogućih posljedica, a kraj nesporne činjenice da se u dvorcu u to vrijeme nije nalazio nitko drugi, a ulazak optuženika nije bio zamijećen, koja je situacija objektivno omogućavala optuženicima da nesmetano ostvare svoj prvobitni naum, tj. ukradu staro oružje, a oni to ipak nisu učinili i to zbog panike i straha od posljedica, kako to utvrđuje pobijana presuda, dakle zbog pobuda unutarnje subjektivne prirode, ispravno je njihovu odustanku od počinjenja djela dati kvalifikaciju dobrovoljnog odustanka u smislu čl. 19. st. 1. OKZRH. U ovom je slučaju, naime, upravo unutrašnje psihičko stanje optuženika a to su panika i strah od kasnijih posljedica dovela do odluke da odustanu od dovršenja djela čije su izvršenje već bili započeli ušavši na provalan način u dvorac i onemogućivši čuvara, pa je u takvoj situaciji jedino djelovanje tih subjektivnih čimbenika (čija priroda nije bitna) dovelo do prekidanja daljnjih aktivnosti, kojima bi dovršili djelo, a što je bilo objektivno moguće i štoviše lagano izvodljivo u nastaloj situaciji.

Budući da je dobrovoljni odustanak u smislu čl. 19. st. 1. OKZRH fakultativni osnov za oslobođenje od kazne, radi se o propisu koji optuženike stavlja u povoljniji položaj, zbog čega je valjalo povodom žalbe optuženika B. J., ali na temelju čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP u vezi s čl. 370. ZKP i u odnosu na opt. B. N. djelo pokušaja razbojništva pravno kvalificirati u vezi s tim propisom, dakle kao pokušaj kriv. djela od kojega su optuženici odustali.

Stoga je u tom pravcu na temelju čl. 377. st. 1. ZKP (ranije čl. 380.) presuda suda prvog stupnja preinačena.

U vezi s tim, ali i djelomičnim uvaženjem žalbe opt. B. J. zbog odluke o kazni, preinačena je na temelju čl. 377. st. 1. ZKP prvostepena presuda o krivičnoj sankciji u odnosu na tog optuženika.

Ovaj sud ocjenjuje,naime, da su optuženiku B. J. za učinjena djela utvrđene nešto prestroge pojedinačne kazne, slijedom čega je i jedinstvena kazna na koju je ovaj optuženik osuđen prestroga.

Prilikom utvrđivanja kazne za djelo pokušaja ubojstva sud prvog stupnja je naime, propustio cijeniti veoma značajnu olakšavajuću okolnost, a ta je da je opt. B. nakon napuštanja lica mjesta od strane optuženika obavijestio i to dva puta telefonom policiju o tome da je čuvar dvorca Trakošćan ranjen i da mu treba pomoći, Čime je bitno pomogao da oštećenik ostane na životu. Ovakvo ponašanje optuženika nakon djela izraz je stvarnog kajanja i učešće u saniranju štetne posljedice, pa mu treba dati značaj osobito olakšavajuće okolnosti u smislu čl. 38. toč. 2. OKZRH, koja uz činjenicu da je djelo pokušano, a ne i dovršeno, predstavlja zakonski osnov za ublaženje kazne i na temelju čl. 38. toč. 1.OKZRH te opravdava utvrđenje kazne zatvora u trajanju od četiri godine, pa dakle kazne ispod najmanje mjere propisane zakonom. Za kriv. djelo pokušaja razbojništva od kojega su optuženici dobrovoljno odustali primjerena je po ocjeni ovog suda kazna zatvora u trajanju od dvije godine,ali ne još i blaža kazna s obzirom na utvrđene i u pobijanoj presudi istaknute otežavajuće okolnosti, kojima treba pribrojiti i činjenicu da je djelo pokušano na štetu stvari koje pripadaju nacionalnoj baštini, što i usprkos činjenice da su štetne posljedice u potpunosti izostale daje djelu značajnu težinu.

Jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina na koju je ovaj Vrhovni sud osudio optuženika primjerena je njegovoj kriminalnoj djelatnosti gledano u cjelini, te se treba nadati da će ova kazna ostvariti očekivanu svrhu prema čl. 31. OKZRH.

Bez obzira što je opt. B. N. dobrovoljno odustao od izvršenja kriv. djela pokušaja razbojništva iz čl. 132. st. 1. KZRH (sada čl. 127. st. 1.) u vezi s čl. 17. st. 1. i čl. 19. st. 1. OKZRH (ranije čl. 19. st. 1. i čl. 21. st. 1.), kazna zatvora koja je izrečena ovom optuženiku, s obzirom na društvenu opasnost djela i način pokušaja izvršenja, te značaj i vrijednost olakotnih okolnosti, ukazuje se posve primjerenom.

Zbog već iznesenih razloga odbijena je u ostalom dijelu žalba opt. B. J. kao neosnovana, pa je nepreinačeni dio presude suda prvog stupnja na temelju čl. 374. ZKP potvrđen.

U Zagrebu, 10.lipnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana,v.r.

Horvatinović mr. Ružica,v.r.