I Kž-765/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-765/02-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Puli od 03. srpnja 2002. godine br. K-21/02, u sjednici održanoj dana 19. prosinca 2002. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, pa se opt. D.M. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog zakonskih propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

II. Povodom žalbe državnog odvjetnika a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. KZ time, da ista na temelju čl. 76. st. 2. u svezi čl. 75. st. 3. KZ može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. D.M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona

đen na kaznu

o izmjenama i dopunama KZ, pa je za isto na temelju tih zakonskih propisa osu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 76. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti "koja će se primijeniti u okviru zatvorske ustanove za vrijeme izvršenja kazne zatvora kao i nakon toga ambulantno".

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom, da se optuženiku za predmetno kazneno djelo izrekne kazna zatvora "u trajanju duljem od jedne godine".

Na žalbu nije podnesen odgovor.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razmatranja spisa, na temelju čl. 373. st. 1. ZKP je predložio, da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno tom žalbenom prijedlogu.

Žalba je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada smatra da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo trebalo izreći strožu kaznu.

Optuženik je višestruko osuđivana osoba i to zbog kaznenog djela prijevare, krivotvorenja isprave, prikrivanja kao i zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 196. st. 1. OKZRH.

Osim toga, činjenica je, da je optuženik ovo djelo počinio u vrijeme dok mu još nije bio istekao rok provjeravanja i to čak iz tri uvjetne osude (dvije po Općinskom sudu Pula i jedna po Županijskom sudu u Puli).

Stoga te okolnosti koje je sud prvog stupnja podcijenio, unatoč postojanju olakotnih okolnosti, zahtjeva izricanje nešto strože kazne od one koju mu je izrekao sud prvog stupnja, imajući u vidu i činjenicu da je optuženik prodavao i radi prodaje posjedovao heroin, koji svakako spada u najopasnije vrste droge, kako se to osnovano ističe u žalbi državnog odvjetnika.

Slijedom iznijetog, postupljeno je kao u toč. 1. izreke ove presude.

Postupajući međutim, po službenoj dužnosti, povodom podnesene žalbe (čl. 379. st. 1. ZKP) trebalo je preinačiti pobijanu presudu i u odluci o izrečenoj sigurnosnoj mjeri iz čl. 76. KZ, budući da je tom odlukom sud prvog stupnja prekoračio ovlast koju ima po zakonu i tako na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon u odredbi čl. 368. toč. 5. ZKP.

Naime, sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz čl. 76. st. 1. KZ, prema st. 2. tog članka može se primijeniti uz iste kazneno pravne sankcije, u jednakom trajanju i na isti način kako je to određeno u st. 3. čl. 75. KZ za sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja.

To znači, a jer je optuženik osuđen na kaznu zatvora (a ne na uvjetnu osudu) da se ista u konkretnom slučaju može primijeniti samo za vrijeme izvršenja kazne zatvora i da može trajati do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali u svakom slučaju do prestanka izvršenja kazne zatvora (sada je to ovdje jedna godina i šest mjeseci) dakle, ne i preko toga, odnosno "ambulantno" kako je to sud prvog stupnja još odredio, izričući tako optuženiku zapravo dvije sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, pa je donoseći navedenu odluku o sigurnosnoj mjeri prekoračio ovlaštenje koje ima po zakonu.

Zbog iznijetih razloga, postupljeno je kao u toč. 2. izreke ove presude.

U Zagrebu, 19. prosinca 2002.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Josip Budinski, v. r.