II Kž-445/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 445/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Hajrije Novoselec i Melite Božičević- Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama optuženih M. G. i A. R. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 19. lipnja 2009. broj K-22/09 o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon nepravomoćno izrečene presude, u sjednici održanoj 10. srpnja 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. M. G. i opt. A. R. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Šibeniku, u tijeku postupka nakon izrečene nepravomoćne presude, kojom su opt. M. G. i opt. A. R. proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) te je opt. Mario Golomejić osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a opt. A. R. na kaznu u trajanju tri godine, na temelju članka 107. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv obojice optuženika iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. M. G. putem branitelja M. K., odvjetnika iz Š., s prijedlogom se optuženiku ukine pritvor te ga se do pravomoćnosti presude pusti na slobodu. Žali se i opt. A. R. putem braniteljice B. N., odvjetnice iz Š. te predlaže da se optuženiku ukine pritvor.

Žalbe nisu osnovane.

II Kž 445/09-3

Protivno navodima žalbe, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv opt. M. G. i opt. A. R. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod opt. M. G., i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, proizlaze iz činjenice da je iz izvatka iz kaznene evidencije (list 63 spisa) za ovog optuženika vidljivo da je do sada osuđivan i to zbog kaznenog djela iz članka 315. stavak 1. KZ-a, pri čemu je prema njemu primijenjena uvjetna osuda. Unatoč tome što ovaj optuženik do sada nije osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela, navedeno upućuje na zaključak da je on i tijekom ranijeg života dolazio u sukob sa zakonom, kao i da ga prijetnja naknadnim izricanjem kazne nije poučila o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela, jer se optuženik ponovno pojavljuje kao počinitelj kaznenog djela koja su mu sada stavljeno na teret i za koje je u konačnici nepravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, a to je djelo počinio u vrijeme kušnje iz uvjetne osude koja je prema njemu primijenjena ranijom osudom. Osim toga, činjenica da je predmet inkriminacije veća količina opojne droge heroin (28,92 grama), upućuje na viši stupanj kriminalne volje kod opt. M. G. te upornost da se bavi ovakvom kriminalnom djelatnošću, radi ostvarenja dodatne zarade. Ovo tim više što iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovaj optuženik bez stalnih izvora prihoda te da nije ovisnik o opojnoj drogi.

U odnosu na opt. A. R. postojanje opasnosti od ponavljanja djela proizlazi iz činjenice da je i on, prema spisu priloženom izvatku iz kaznene evidencije (listovi 64 i 65 spisa), do sada u dva navrata osuđivan te da je specijalni povratnik. Naime, osuđivan je zbog istovrsnog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. KZ-a te mu je u postupku tzv. neprave obnove izrečena jedinstvena zatvora u trajanju tri godine i devet mjeseci. Iz navedenog se zaključuje da niti ranije ponašanje ovog optuženika nije bilo usklađeno s pravnim poretkom te da ga ranija osuđivanost nije poučila o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela. Osim toga, iz nalaza i mišljenja liječnika psihijatra vidljivo je da je opt. A. R. ovisnik o opojnoj drogi heroin te da je u vrijeme počinjenja djela zbog te ovisnosti bio smanjeno ubrojiv. Zbog toga mu je nepravomoćnom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 76. KZ-a. Sve navedeno, unatoč činjenici što optuženik i sada u žalbi, a i u završnom govoru navodi da ostvaruje prihode iznajmljivanjem apartmana na moru, što ničim nije dokumentirano, govori o njegovoj upornosti u kriminalnom ponašanju, koje poduzima radi ostvarivanja dodatnih sredstava potrebnih za zadovoljavanje ovisničkih potreba.

Budući da sve istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuje na postojanje onih osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. M. G. i opt. A. R. boravkom na slobodi nastavili s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, to je opravdana daljnja primjena mjere pritvora protiv navedenih optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Žalbeni navodi opt. M. G. u kojima ponavlja obranu iznesenu u tijeku postupka, nabraja okolnosti koje u svojoj biti predstavljaju olakotne okolnosti i mogu biti odlučne kod odluke o visini kazne te ističe teško zdravstveno stanje roditelja o kojima mora brinuti, kao ni žalbeni navodi opt. A. R. kojima se otklanja opasnost od ponavljanja djela tvrdnjom da

II Kž 445/09-3

iznajmljivanjem apartmana u tijeku ljetne sezone ostvaruje dostatne prihode za zadovoljavanje svojih ovisničkih potreba, nisu takve prirode da bi doveli u pitanje značaj opisanih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod oba optuženika pa stoga nisu doveli u pitanje niti pravilnost pobijane odluke.

Budući da žalbama opt. M. G. i opt. A. R. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 10. srpnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.