Rev-1348/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1348/07-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Gasparini, kao predsjednice vijeća, Vlatke Potočnjak-Radej, Katarine Buljan, Aleksandra Peruzovića i dr. sc. Ivana Kaladića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o., V. G., zastupanog po punomoćnici S. B., odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i p., protiv tuženika T. B. iz S. Č., zastupanog po punomoćniku I. B., radi 372,06 kn, te u pravnoj stvari protutužitelja T. B., protiv protutuženika G. d.o.o., radi isplate iznosa od 368.424,00 kn, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja T. B. protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-3747/06 od 6. lipnja 2007., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-364/04 od 8. veljače 2005., u sjednici održanoj 29. travnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Odbacuje se revizija tuženika-protutužitelja T. B. izjavljena protiv presude drugostupanjskog suda kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu – kao nedopuštena.

II. Odbija se revizija istog tuženika-protutužitelja izjavljena protiv rješenja drugostupanjskog suda u odnosu na protutužbeni zahtjev – kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom broj P-364/04 od 8. veljače 2005. Općinskog suda u Velikoj Gorici ispravljenoj rješenjem broj P-364/04 od 31. svibnja 2006. obvezan je tuženik tužitelju isplatiti iznos od 372,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama na određene iznose počem od 1991. do isplate, sve pobliže navedeno u izreci te presude (toč. I. izreke), dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj odbijen (toč. II. izreke).

Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.943,00 kn.

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tuženika-protutužitelja u odnosu na protutužbeni zahtjev kojim od tužitelja traži isplatu iznosa od 368.424,00 kn na ime izgubljene dobiti.

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tuženika-protutužitelja T. B. kao neosnovana i potvrđena presuda i rješenje prvostupanjskog suda.

Protiv te odluke tuženik-protutužitelj je izjavio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava bez određenih prijedloga.

Na reviziju tužitelj-protutuženik nije odgovorio.

Pobijane odluke revizijski sud je ispitao u okviru razloga određeno navedenih u reviziji u smislu čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja G. d.o.o. da mu tuženik na ime neplaćene zakupnine za poslovni prostor Caffe bar D.-d. u V. G., za siječanj i veljaču 1992., da za troškove električne energije, vode i smeća isplati ukupan dug od 372,07 kn s pripadajućim kamatama i troškom – dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika da mu tužitelj isplati iznos od 368.424,00 kn na ime izgubljene dobiti za razdoblje od 31. prosinca 1991. do 1. listopada 1994. zbog jednostranog i samovoljnog otkaza ugovora o zakupu.

U odnosu na tužbeni zahtjev

Kako je riječ o novčanom zahtjevu to u smislu čl. 40. ZPP-a novčana svota određuje vrijednost predmeta spora, time da u smislu čl. 35. st. 2. ZPP-a, kamate, parnični troškovi i ostala sporedna potraživanja ne uzimaju se u obzir ako ne čine glavni zahtjev. Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela ne prelazi 100.000,00 kn, to revizija nije dopuštena.

Kako vrijednost predmeta spora tužbenog zahtjeva ne prelazi navedeni iznos, to revizija u odnosu na tužbeni zahtjev nije dopuštena, te ju je valjalo odbaciti na temelju čl. 392. st. 1. ZPP-a i odlučiti kao u toč. I. izreke ove odluke.

U odnosu na protutužbeni zahtjev

Protutužba je po svom procesnom karakteru samostalna tužba, pa se dopuštenost revizije ocjenjuje po vrijednosti spora protutužbenog zahtjeva.

Stoga je revizija u odnosu na protutužbeni zahtjev dopuštena ali je neosnovana.

Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj P-306/96 od 22. listopada 1999. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž- 2524/02 od 9. ožujka 2004. (list spisa 148 i 167), tuženik je odbijen s protutužbenim zahtjevom za isplatu izgubljene dobiti za vrijeme od 31. prosinca 1991. pa do 1. listopada 1994. do kada je ugovor o zakupu trebao trajati i to s iznosom od 368.424,00 kn. Isti zahtjev tuženik je ponovno postavio podnescima od 4. lipnja 2004. (list spisa 177) i 27. rujna 2004. (list spisa 227).

Pravomoćnost presude sprječava da se o identičnom zahtjevu ponovno odluči u parnici. U smislu čl. 333. st. 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu.

Kako su sudovi s osnovom zaključili da se protutužbeni zahtjev tuženika temelji na identičnoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i protutužbeni zahtjev kojim je pravomoćno odbijen, to su pravilno odbacili protutužbu (pogrešno navodeći protutužbeni zahtjev), pa je na temelju čl. 393. ZPP-a valjalo odlučiti kao u toč. II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 29. travnja 2008.

Predsjednica vijeća:

Gordana Gasparini, v.r.