Gž R-73/2025-3 · Županijski sud u Slavonskom Brodu



REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: G R-73/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu protiv tuženice Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku LS, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 10. travnja 2025., poslovni broj: Pr- 1825/2023-15, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

I Uvažava se žalba tužiteljice IS iz [adresa] te se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 10. travnja 2025., poslovni broj: Pr-1825/2023-15 preinačava pod točkom II i IV izreke te se sudi:

Nalaže se tuženici Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužiteljici IS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti plati daljnji iznos od 1.110,00 eura (tisuću sto deset eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, kao i da tužiteljici naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 320,92 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužiteljici plati troškove žalbe u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužiteljici IS iznos od 2.390,00 EUR (slovima: dvije tisuće tristo devedeset) zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 2.270,00 EUR od 11. studenog 2023. do isplate,

- 120,00 EUR od 10. travnja 2025. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice IS za iznos od 1.110,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. studenog 2023. do isplate.

III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici IS trošak parničnog postupka u iznosu od 1.304,08 EUR (slovima: tisuću tristo četiri eura i osam centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Odbija se zahtjev tužiteljice IS za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 582,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku odluku u točki II i IV izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP).

2.1. U žalbi navodi da iz dosuđene novčane naknade za sve vidove štete – fizički bolovi, strah, smanjenje životne i radne aktivnosti i naruženja proizlazi da je prvostupanjski sud mehanički i automatizmom primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske i da pri tome nije vodio računa o drugim važnim okolnostima predmetnog spora pa da je time pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima, da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom donjeg dijela desne palčane kosti, da su kod tužiteljice nakon završenog liječenja zaostali povremeni bolovi u desnoj podlaktici, ručnom zglobu i desnoj šaci, da je oslabljena GMS desne šake slabijeg stupnja, da su zaostale ograničene kretnje desnog ručnog zgloba te dorzalna angulacija donjeg dijela desne podlaktice, da su tegobe tužiteljice izraženije kod većeg opterećenja i da tužiteljica nakon štetnog događaja više nema snage u desnoj šaci, otežano nosi teret, premješta bolesnike, radi kućanske poslove, a po zanimanju je medicinska sestra i dominantna joj je desna ruka te da je tužiteljica tijekom liječenja nosila imobilizaciju, konzumirala analgetike, višestruko se izlagala radiološkim pregledima i obavljala fizikalnu terapiju pa da je prvostupanjski sud bio dužan voditi računa o svim okolnostima konkretnog slučaja i to o dobi tužiteljice, zanimanju i nelagodnostima pri liječenju i da ove okolnosti nisu uzete u obzir i adekvatno valorizirane. Dalje navodi da je naknada za trajno smanjenje životne i radne sposobnosti tužiteljice, koje će tužiteljica trpjeti još dugi niz godina i radnog staža, paradoksalno odmjerena u iznosu od svega 1.500,00 eura.

2.2. Tužiteljica ističe da dosuđenim iznosom naknade štete nije ostvarena niti kompenzacijska niti satisfakcijska funkcija pravične novčane naknade i da osim navedenog prvostupanjski sud nije uzeo u obzir stopu inflacije u Republici Hrvatskoj od donošenja „novih“ Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda, koja iznosu 29,8%.

2.3. Tužiteljica smatra da je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo i da je u tom smislu ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a te da je njezin specificirani tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja primjeren i realan.

2.4. Osporava i odluku o parničnom trošku i poziva se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1083/09-2 od 15. listopada 2009. i Rev- 136/06-2 od 28. veljače 2006., u kojima je izraženo pravno shvaćanje da kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti, zbog čega su nastali troškovi postupka, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

2.5. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti te tužiteljici dosuditi zatražene parnične troškove kao i troškove žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski sud je o odlučnim činjenicama i za svoje pravne stavove dao jasno obrazloženje, koje nije u suprotnosti s provedenim dokazima, tako da presuda nema nedostataka zbog koji se ne bi mogla preispitati i nema proturječja između izreke i razloga presude pa prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. U postupku je potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, koje se žalbom i ne osporava, međutim prvostupanjski sud je utvrđenjem pravične novčane naknade tužiteljici za povredu prava osobnosti u iznosu od 2.270,00 eura, pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbu članka 1100. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22i 155/23; dalje ZOO), prema kojoj će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete zbog pretrpljene ozljede na radu 14. svibnja 2023., kod poslodavca Klinički bolnički centara Zagreb, u ukupnom iznosu od 5.480,00 eura, koji umanjen za isplaćeni nesporni iznos od 1.980,00 eura, iznosi 3.500,00 eura.

7. U žalbenom postupku sporna je visina neimovinske štete.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

- da se tužiteljica ozlijedila za vrijeme redovnog radnog vremena pri padu na skliskoj podlozi i da se odgovornost poslodavca temelji na odredbi članka 111. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 46/23; dalje ZR), a odgovornost tuženice s kojom je poslodavac sklopio policu osiguranja broj: [broj police osiguranja], na odredbi članka 965. stavka 1. ZOO-a, što među strankama nije sporno,

- da je tuženica kao osiguratelj, prije pokretanja parničnog postupku, po navedenoj polici osiguranja isplatila tužiteljici iznos od 1.800,00 eura za povredu prava osobnosti i iznos od 180,00 eura za imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege,

- da je prema nalazu i mišljenu medicinskog vještaka tužiteljica u štetnom događaju zadobila lom donjeg dijela palčane kosti, da je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano 15. srpnja 2023., da nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u desnoj podlaktici, ručnom zglobu i desnoj šaci, da je oslabljena GMS desne šake slabijeg stupnja, da su zaostale ograničene kretnje desnog ručnog zgloba te dorzalna angulacija donjeg dijela desne podlaktice i da ove trajne posljedice smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 10% te će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu, da je tužiteljica pretrpjela bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 25 dana, zatim vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah, kao i sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 20 dana te je kod tužiteljice zaostalo naruženje lakog stupnja povremeno vidljivo trećima s obzirom na deformaciju desne podlaktice i šake,

- da se nalaz i mišljenje temelji na medicinskoj dokumentaciji i da parnične stranke nisu imale primjedbi na nalaz.

9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je za povredu prava osobnosti tužiteljice primjerena novčana naknada 4.070,00 eura što umanjeno za plaćeni iznos od 1.800,00 eura za ovaj vid štete, u konačnici iznosi 2.270,00 eura. Pri tome se prvostupanjski sud vodio slijedećim kriterijima: za fizičke boli 1.200,00 eura, za pretrpljeni strah 870,00 eura, za duševne boli zbog smanjena životnih aktivnosti iznos od 1.500,00 eura i za naruženje u lakom stupnju iznos od 500,00 eura.

10. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je visina pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti prenisko utvrđena i da prvostupanjski sud pri utvrđivanju visine štete zbog povrede prava osobnosti nije vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kao i cilju kojemu služi novčana naknada te da je mehanički i automatizmom primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zanemarujući pri tome bitne okolnosti konkretnog slučaja.

10.1. Po ocijeni ovog suda, s obzirom da je tužiteljica po zanimanju medicinska sestra, da je rođena 1975. i da joj je desna ruka dominantna te da posao medicinske sestre obuhvaća zdravstvenu skrb pacijenata i to terapijske postupke, vađenje krvi, infuzije, injekcije, zatim njegu pacijenata, koja obuhvaća presvlačenje, tuširanje i slično, zbog čega je tužiteljici neophodno precizno korištenje dominantne ruke, pokretljivost i snaga, a o mogućnosti rada medicinske sestre ovisi kvaliteta i ishod liječenja pacijenta i da je kod tužiteljice opća životna aktivnost umanjena za 10% zbog povremenih bolova u desnoj podlaktici, ručnom zglobu i desnoj šaci, oslabljene GMS desne šake slabijeg stupnja i ograničenih kretnji desnog ručnog zgloba te dorzalne angulacije donjeg dijela desne podlaktice, zbog čega će tužiteljica u ovom postotku morati ulagati pojačane napore za obavljanje kako radnih zadataka, tako i u svakodnevnom životu, tužiteljici za duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada novčana naknada u iznosu od 2.180,00 eura.

10.2. Tužiteljica je zadobila lom donjeg dijela palčane kosti zbog čega je nosila podlaktičnu longetu, pila analgetike, provodila fizikalnu terapiju i dodatne vježbe, liječenje tužiteljice trajalo je od 14. svibnja 2023. do 15. srpnja 2023., a za vrijeme liječenja tužiteljica se izlagala radiološkim pregledima i zračenjima. Zbog štetnog događaja trpjela je bolove jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 25 dana, dok povremeni bolovi pripadaju u duševne boli zbog umanjenja životne aktivnosti pa tužiteljici prema ovom kvalifikatornom elementu pripada iznos od 1.500,00 eura.

10.3. Osim toga tužiteljica je zbog štetnog događaja pretrpjela vrlo intenzivan i kratkotrajan primarni strah, kao i sekundarni strah jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana i slabijeg intenziteta 20 dana, a s obzirom na jačinu straha kao i na činjenicu da je tužiteljica medicinska sestra pa da je sve do završetka liječenja bilo upitno kako će tužiteljica zbog ozljede ruke obavljati svoj posao, ocjena je ovog suda da je za pretrpljeni strah adekvatan novčani iznos od 1.000,00 eura.

10.4. Pravična novčana naknada u odnosu na naruženje u lakom stupnju pravilno je odmjerena.

11. Stoga po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, sukladno članku 1100. ZOO-a zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje tužiteljici pripada iznos od 5.180,00 eura koliko je tužbenim zahtjevom i tražila. S obzirom na plaćeni iznos za neimovinsku štetu od 1.800,00 eura, preinačena je prvostupanjska presuda te je tužiteljici dosuđen daljnji iznos od 1.110,00 eura. Ukupno je tužiteljici zbog povrede prava osobnosti, umanjeno za plaćeni iznos, dosuđeno 3.380,00 eura.

12. Slijedom daljnjeg dosuđenog iznosa tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu pa joj troškovi parničnog postupka pripadaju na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a.

12.1. Tužiteljici je u prvostupanjskom postupku dosuđen iznos troškova od 1.625,00 eura, a visinu pojedinih odmjerenih troškova tužiteljica nije žalbom osporavala. S obzirom na uspjeh u prvostupanjskom postupku od 68% tužiteljici su prvostupanjskom presudom dosuđeni troškovi od 1.304,08 eura. Kako je nakon preinake prvostupanjske presude tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu pripadaju joj troškovi postupka u iznosu od 1.625,00 eura pa je tužiteljici dosuđen daljnji iznos troškova od 320,92 eura.

13. Stoga je na temelju članka 373. stavka 3. ZPP-a prihvaćena je žalba tužiteljice te je preinačena prvostupanjska odluka u pobijanim točkama II i IV izreke prvostupanjske presude.

. 14. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela sa žalbom, na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi članka 166. stavka 2. ZPP-a, dosuđeni su joj troškovi žalbe u iznosu od 312,50 eura, a odnose se na sastav žale u iznosu od 125 bodova i PDV- a.

15. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 2. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić