Rev-1243/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1243/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, te Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra

, D.

Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., D. B. B. , mlljt. A. B., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. B. , i M. B. , svi iz O., koje zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika J. o. d.d. S., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u O., uz sudjelovanje C. o. d.d. Z., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-459/08 od 23. travnja 2009. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1411/00 od 26. listopada 2007., u sjednici održanoj 19. studenog 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska djelomična presuda kojom je odlučeno:

, D. B. , D. B. , mlljt. A. B. i „I/ Nalaže se tuženiku J. o. d.d. S., da tužiteljima M. B.

1 1 2

M. B. , na ime naknade nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika svakome od tužitelja isplati iznos od 195.000,00 kn (stodevedesetpettisućakuna) u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.

II/ Tužitelji se odbijaju s dijelom tužbenog zahtjeva do visine iznosa od 220.000,00 kn.

III/ o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za naknadom drugih vidova štete kao i o troškovima postupka sud će odlučiti naknadno.“

Protiv dijela te presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod I. reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači.

Tužitelji su podnijeli odgovor na reviziju u kojem predlažu da se revizija odbije.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog smrti bliske osobe na temelju odredbe čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO).

Tužitelji su supruga i djeca pok. A. B., koji je poginuo u prometnoj nezgodi kao suputnik u jedno od dva automobila koja su sudjelovala u toj prometnoj nezgodi.

Tuženik je osiguratelj po polici obveznog osiguranja za jedno od tih vozila (u kojem se nalazio pok. A. B.), a umješač je osiguratelj za drugo vozilo.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu da je tuženik odgovoran za nastalu predmetnu štetu tužiteljima u smislu čl. 201. st. 1. ZOO kao osiguratelj za jedno od dva vozila koja su sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji prigovara:

- da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st. 2. toč. 9. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP), jer je odlučeno o zahtjevu o kojem je već zaključena sudska nagodba u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1379/00. Revident smatra da je zbog toga trebalo odbaciti tužbu,

- da je tuženiku onemogućeno raspravljanje o dokazima na kojima se temelji sudska odluka, jer je sud utvrdio odgovornost tuženika uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-712/00, a stranke nisu dale suglasnost da se odgovornost utvrđuje temeljem dokaza u tom spisu.

Prema odredbi čl. 323. ZPP ako je sud utvrdio da se parnica vodi o predmetu u kojem je već zaključena sudska nagodba, odbacit će tužbu. U ocjeni identiteta predmetnog spora i predmeta u kojem je zaključena sudska nagodba, sud mora imati na umu dva elementa: subjektivni i objektivni. Subjektivni element znači da su u predmetnom sporu i u predmetu u kojem je zaključena sudska nagodba iste stranke.

U konkretnom slučaju sudska nagodba u predmetu P-1379/00 je zaključena između tužitelja i umješača, pa nema identiteta stranaka – a time niti identiteta spora.

Zbog toga u ovom predmetu nije bilo mjesta primjeni odredbe čl. 323. ZPP, pa u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. ZPP.

Prema odredbi čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

U konkretnom slučaju u predmetu K-712/00 je donesena presuda kojom je osiguranik tuženika proglašen krivim za kazneno djelo izazivanjem prometne nesreće i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, pa su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 12. st 3. ZPP imajući to na umu.

Zbog toga nisu osnovani revidentovi prigovori, a u postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident prigovara:

- da su tužitelji namireni za predmetni vid štete isplatom na temelju naprijed navedene sudske nagodbe,

- da je II-tužitelj D. B. sin pok. A. B. bio „u trenutku nezgode punoljetna osoba star 23 godine te se presumira da po punoljetnosti nije na skrbi i odgoju roditelja“.

U ovom predmetu je riječ o odgovornosti tuženika za štetu tužiteljima na temelju odredbe čl. 178.st. 4. ZOO u vezi s čl. 201. ZOO.

Prema odredbi čl. 178. st. 4. ZOO za štetu što je pretrpe treće osobe imatelji motornih vozila odgovaraju solidarno.

U konkretnom slučaju tužitelji su namireni za predmetnu štetu samo djelomično od strane jednog od solidarnih dužnika u smislu čl. 178. st. 4. ZOO (umješača). Nižestupanjski sudovi su to uzeli u obzir prilikom odmjeravanja visine naknade i odbili su tužbeni zahtjev za iznos isplaćen po sudskoj nagodbi. Odnos između solidarno odgovornih dužnika (u ovom slučaju tuženika i umješača) uređen je odredbama čl. 208. ZOO (regres isplatitelja).

Također prema odredbi čl. 201. st. 1. ZOO u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže porodice (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. U smislu navedene zakonske odredbe nije uopće od značaja je li sin poginulog oca bio na skrbi i odgoju kod roditelja, jer mu pravo na naknadu pripada na temelju činjenice takvog bliskog srodstva. U konkretnom slučaju tužitelj je sin poginule osobe.

Zbog toga nisu osnovani prigovori revidenta.

Iz svega navedenog proizlazi da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredaba čl. 178. st. 4. ZOO u vezi s čl. 201. st. 1. ZOO, pa nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Zbog toga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. studenog 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.