I Kž-12/1996-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-12/1996-5

P R E S U D A

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E !

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Zmajević mr. Branka, Petranović Milana, Klaić-Baranović Senke i Šibl Neve, kao članova vijeća i savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbama opt. R. M., B. Ž., K. T., U. M., S. P., R. S., R. J. "zvanog J.", D. D., B. M., R. J. "zvanog P.", podnijetima protiv presude Vojnog suda u Karlovcu od 28. studenog 1995. broj K-376/95, u sjednici održanoj 16. siječnja 1996., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pantlik Mladena,

presudio i riješio je:

I. U povodu žalbe R. M., B. Ž., K. T., S. P., R. J. "zvanog J.", D. D. i B. M., po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja i izriče:

Protiv opt. R. M., opt. B. Ž., opt. K. T., opt. S. P., opt. R. J. "zvanog J.", opt. D. D. i opt. B. M. (ostali podaci kao u presudi suda prvog stupnja),

na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP

ODBIJA SE OPTUŽBA

da su:

i nakon 10. svibnja 1995. na području M., L. O. i Š. K., Općina G., kao pripadnici pojedinih paravojnih postrojbi vojske tzv. "Republike srpske krajine", u cilju sprečavanja ulaska legalnih snaga Republike Hrvatske na ta privremeno okupirana područja i uspostave na tim područjima ustavno-pravnog poretka Republike Hrvatske, nastavili izvršavati postavljene zadatke, pa da bi tako

opt. R. M. kao pripadnik 3. bataljona 9. motorizirane brigade paravojne postrojbe pobunjenih srba obnašao dužnost mehaničara za održavanje motornih vozila u M., naoružan, sve do zarobljavanja 7. kolovoza 1995.,

opt. B. Ž. kao pripadnik "Oštrovačke čete pri 18. brigadi" paravojne postrojbe pobunjenih srba u mjestu O. i K. naoružan držao položaje sve do zarobljavanja 7. kolovoza 1995.,

opt. K. T. kao pripadnik " 1. čete 3. bataljona 9. motorizirane brigade" paravojne postrojbe pobunjenih srba, u mjestu B. i M. naoružan držao položaje sve do zarobljavanja 7. kolovoza 1995.,

opt. S. P. kao pripadnik " 4. bataljona paravojnih postrojbi pobunjenih srba u mjestu K. naoružan čuvao stražu sve do zarobljavanja 6. kolovoza 1995.,

opt. R. J. zv. J. kao pripadnik "Mogoričke čete" paravojne postrojbe pobunjenih srba naoružan držao stražu u V. G. sve do zarobljavanja 7. kolovoza 1995.,

opt. D. D. kao pripadnik "Ostrovačke čete 18. brigade" paravojne postrojbe pobunjenih srba, naoružan držao položaje u zaseoku K. sve do zarobljavanja 12. kolovoza 1995., i opt. M. B. kao pripadnik "Pomoćne jedinice vrebačkog bataljona" paravojne postrojbe pobunjenih srba, naoružan kopao rovove na položaju P. a od 5. kolovoza 1995., na istom mjestu, držao položaje sve do zarobljavanja 10. kolovoza 1995.,

pa da bi time počinili kazneno djelo oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH.

Na temelju čl. 91. st. 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP, kao i nužni izdaci optuženika i nužni izdaci te nagrada branitelja, padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed odluke pod I, žalbe opt. R. M., opt. B. Ž., opt. K.T., opt. S. P., opt. R. J. zvanog J., opt. D. D. i opt. B. M. postale su bespredmetnima.

III. Odbijaju se kao neosnovane žalbe opt. U. M., opt. R. S. i opt. R. J. "zvanog P.", te se u odnosu na ove optuženike potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Vojnog suda u Karlovcu oglašeni su krivima opt. R. M., opt. B. Ž., opt. K. T., opt. U. M., opt. S. P., opt. R. S., opt. R. J. "zvanoi J.", opt. D. D., opt. B. M. i opt. R. J. "zv. P." zbog kaznenog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, te po istom zakonskom propisu osuđeni na kaznu zatvora i to opt. R. M. u trajanju od tri godine, opt. B. Ž. u trajanju od četiri godine, opt. K. T. u trajanju od četiri godine, opt. U. M. u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. S. P. u trajanju od tri godine, opt. R. S. u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, opt. R. J. "zv. J." u trajanju od dvije godine, opt. D. D. u trajanju od tri godine, opt. B. M. u trajanju dvije godine i šest mjeseci i opt. R. J. "zv. P." u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, u koje im je kazne, po čl. 45. st. 1. OKZRH, uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru, kako to proizlazi na str. 6 pobijane presude.

Protiv te presude žalbe su podnijeli opt. R. M., B. Ž., K. T., S. P., R. J. "zv. J.", D. D., B. M. i R. J. "zv. P.", po branitelju po službenoj dužnosti, R. D., odvjetniku iz K., a opt. R. M., B. Ž., K. T., R. J. "zv. J." i B. M. još i osobne žalbe, sve zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

Svi optuženici u svojim žalbama stavili su prijedlog da se pobijana presuda preinači i njih oslobodi optužbe, odnosno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalbu je podnio i opt. K. T., po izabranoj braniteljici Đ. M., odvjetnici iz Z., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke suda o kazni, s istim žalbenim prijedlogom.

Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli i opt. U. M., po branitelju M. V., odvjetniku iz Z., te opt. R. S. po odvjetniku K. M. iz R., i to iz žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona, te odluke o kazni, s istaknutim žalbenim prijedlozima, kojima se traži preinačenje pobijane presude i njihovo oslobađanje od optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalba opt. R. M., opt. B. Ž., opt. K. T., opt. S. P., opt. R. J. zv. J., opt. D. D. i opt. B. M. su bespredmetne.

Naime, Odlukom o pomilovanju Predsjednika Republike Hrvatske, Ur.br.95-2526/1 od 30. prosinca 1995. opt. R. M., B. Ž., K. T., S. P., R. J. "zvani J.", D. D. i B. M. su oslobođeni od kaznenog progona zbog kaznenog djela iz čl. 235. st. 1. KZRH, zbog kojeg su nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja bili oglašeni krivim, pa je trebalo na temelju čl. 377. st. 1. ZKP u svezi s čl. 339. toč. 6. ZKP, a u povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačiti presudu suda prvog stupnja i donijeti presudu kojom se tužba odbija, i sukladno tome presuditi kao u izreci.

S obzirom da je donijeta odbijajuća presuda, trebalo je u skladu čl. 91. st. 1. ZKP odlučiti o troškovima kaznenog postupka.

Žalbe opt. U. M., opt. R. S. i opt. R. J. zv. P. nisu osnovane.

Na žalbu opt. U. M. i opt. R. J. zv. P. zbog bitne povrede odredaba ZKP.

U odnosu na bitnu povredu odredaba ZKP koju izlaže u svojoj žalbi opt. U., iako se ona pravno ne označava, a radilo bi se o apsolutno bitnoj povredi odredaba ZKP iz čl. 354. st. 1. toč. 9. ZKP, treba reći da se u konkretnom slučaju ne radi o prekoračenju optužbe, samim time što je sud prvog stupnja, prihvaćajući utvrđenja do kojih je došlo tijekom postupka, i iz kojih je nedvojbeno utvrdio da je opt. U. bio pripadnik paravojne postrojbe, Radnog voda, koji je zajedno s ostalim postrojbama činio paravojnu farmaciju vojske tvz. Republike srpske krajine.

Slijedom toga, pravilno činjenično označavanje paravojne postrojbe u kojoj je ovaj optuženik sudjelovao kao pobunjenik, a radi se o postrojbi - Radnom vodu, ne predstavlja izmjenu optužbe, njenim prekoračenjem, već je rezultat onih utvrđenih činjenica do kojih je sud prvog stupnja došao na temelju provedenog dokaznog postupka.

U izloženom smislu pobijana presuda, u odnosu na opt. U. sadrži, dakle, sve bitne elemente kaznenog djela oružane pobune iz čl. 235. st. 1. KZRH, poglavito konkretiziranjem osobnog sudjelovanja ovog optuženika kao pobunjenika u tzv. "radnom vodu" kao i naznaku i lokaciju mjesta u kojem je optuženik čuvao stražu, kao i oznaku vremena do kada je to činio. Sukladno tome, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, samim tim nije izmijenjen objektivni identitet djela sadržan u optužbi, kada je optuženik bio pripadnik paravojne postrojbe, samo je konkretizirano njegovo takovo osobno učešće kao pobunjenika u oružanoj pobuni, kojom je on sprečavao, na opisani način, ulazak legalnih snaga Republike Hrvatske, što razvidno proizlazi iz svih utvrđenih činjenica tijekom postupka, zbog čega je ovaj optuženik bio oglašen krivim samo za onu, i onakvu djelatnost za koju je u okviru optužnice i utvrđeno da je počinio.

U žalbi opt. R. J. "zv. P.", također se uvodno, kao žalbeni razlog naznačuje bitna povreda odredaba ZKP, ali se ona ne obrazlaže u sadržaju žalbe, niti se navodi u čemu bi se ta bitna povreda sastojala.

Stoga u odnosu na opt. U. i opt. R. J. "zv. P.", ovaj sud drugog stupnja nalazi da u izloženom smislu ne postoji bitna povreda odredaba ZKP iz čl. 356. st. 1. toč. 8. ZKP, a niti bilo koja druga bitna povreda, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, sukladno čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP.

Na žalbu opt. U. M., opt. R. S. i opt. R. J. zv. P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ističući da opt. U. nije bio pripadnik paravojne postrojbe Radnog voda tvornice M. u L. O., zbog činjenice da je bio raspoređen na mjesto stražara vatrogasca, a poslije je radio u pogonu za civilnu proizvodnju, kojom tvrdnjom žalitelj pokušava uvjeriti sud drugog stupnja da opt. U. ne samo da nije direktno sudjelovao u oružanoj pobuni već se niti njegova kriminalna djelatnost ne može svrstati ni u tzv. poslove logistike.

Suprotno tim tvrdnjama opt. U., potrebno je reći da se ovaj optuženik još 1991. zadužio poluautomatskom puškom i 30 kom streljiva, koje je naoružanje koristio u vrijeme čuvanja straža, kako to proizlazi iz navoda njegove obrane.

Isto tako, sukladno toj optuženikovoj obrani, on je i na čuvarskom mjestu u tvornici M. također bio obučen u SNB uniformu povremeno, a puška kojom se zadužio još 1991. nalazila se stalno uz njega, da bi u posljednjoj akciji Hrvatske vojske i Hrvatskih redarstvenih snaga, upravo kao pripadnik te Radničke čete, izašao iz kruga tvornice, te čuvao stražu u rovu u neposrednoj blizini.

Svim tim radnjama optuženik je manifestirao svoju volju da sa puškom u ruci spriječi legalni ulazak Hrvatske vojske na to područje Republike Hrvatske.

Opisano djelovanje ovog optuženika predstavlja, dakle, sve bitne elemente kaznenog djela oružane pobune, jer se u njegovu ponašanju stječu i objektivni i subjektivni elementi tog kaznenog djela.

Iz žalbe opt. R. S. i opt. R. J., zvanog P. iz iste žalbene osnove proizlazi u osnovi njihova tvrdnja da oni nisu dobrovoljno sudjelovali u čuvanju straža, već su na takovu djelatnost bili prisiljeni, u izloženom smislu, takove njihove obrane, kao i ovi navodi koje sada ponavljaju u žalbi iz kojih bi proizlazilo njihovo prisilno postupanje kojim se oni hoće odreći subjektivnog elementa djela oružane pobune, koja im se stavlja na teret, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao suda drugog stupnja, potpuno su neuvjerljivi i neprihvatljivi, jer idu upravo za tim da oni izbjegnu kazneno-pravnu odgovornost. Naime, njihovo postupanje pod prisilom, ili kako oni hoće to reći po naredbi tamošnjih pobunjeničkih vojnih vlasti ne isključuje istovremeno i kaznenu odgovornost optuženika, niti su takove obrane učinjene vjerojatnim, već predstavljaju puke tvrdnje optuženika koje nemaju uporišta u provedenom dokaznom postupku.

Sama okolnost da se opt. S. R. s poluautomatskom puškom P. i 30 kom streljiva našao na bojnom položaju u blizini M. na tzv. K. b., i to s poluautomatskom puškom i streljivom koje je tek tada dobio, držeći obrambene položaje kao i opt. R. J. "zvani P.", koji se još u kolovozu mjesecu 1991. zadužio poluautomatskom puškom i 100 kom streljiva, a u akciji Hrvatske vojske i redarstvenih snaga pod nazivom O. s tim naoružanjem bio na bojnom položaju kod mjesta V. koje je 7-8 km udaljeno M., ukazuje da su optuženici na opisani način sprečavali prilazak Hrvatskoj vojci kao legalnoj vojsci na teritoriju Republike Hrvatske, a na njenom privremeno zaposjednutom teritoriju, čime su opt. R. S. i opt. R. J. "zvani P." onemogućili oživljavanje funkcioniranja pravnog režima zemlje na privremeno okupiranom području, gdje su oni kriminalno djelovali kao pobunjenici.

Prema tome, suprotno navodima opt. U., opt. R. S. i opt. R. J. "zvanog P.", sud prvog stupnja je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio kazneni zakon, kad je ove optuženike oglasio krivima za inkriminiranu kaznenu djelatnost, pa se žalbe ovih optuženika, u tom dijelu, ukazuju neosnovanima.

Nisu osnovane ni žalbe opt. U. M., opt. R. S. i opt. R. J. zv. P. zbog odluke o kazni.

Naime, kazneno djelo iz čl. 235. st. 1. KZRH zbog kojeg su ovi optuženici oglašeni krivima predstavlja jedno od najtežih kaznenih djela, čija je radnja počinjenja upravljena na ugrožavanje Ustavom utvrđenog državnog ustrojstva i sigurnosti Republike Hrvatske, za koje je djelo zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

Stoga, kazne izrečene ovim optuženicima presudom suda pravog stupnja u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, svakom, ukazuje da je taj sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve utvrđene osobite olakšavajuće okolnosti, koje su vezane za obiteljske prilike svakog od optuženika, a poglavito njihovo teško zdravstveno stanje, njihovu životnu dob, kao i dosadašnju neosuđivanost, a opt. R. S. još i osobitu olakotnu okolnost da je u oružanoj pobuni prvi puta sudjelovao za vrijeme vojno-redarstvene akcije O. stoga, se kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, svakom, koje su im izricane po sudu prvog stupnja, po ocjeni ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ne ukazuju se prestrogim, kako to ističu žalitelji, poglavito kada oni, u svojim žalbama ne navode niti jednu novu okolnost relevantnu za još blaže odmjeravanje kazne, a koju sud prvog stupnja već nije cijenio.

Sukladno svemu naprijed izloženom, kako ne postoje razlozi iz kojih optuženici pobijaju presudu suda prvog stupnja, niti je ovaj sud utvrdio povrede zakona iz čl. 366. st. 1. toč. 2. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP presuditi kao u izreci pod toč. 4. ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 16. siječnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.