Gž-954/2018-2 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

SLAVONSKI BROD

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

P O Ž E G A

Poslovni broj: 16 Gž-954/2018-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sutkinji toga suda Ivanki Pilon-Vukelić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., OIB:.., Z., zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženice M. K., OIB:…, Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Poslovni broj: 55 P-1908/2015-12 od 12. srpnja 2018., 10. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e

Žalba tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Z. se uvažava i preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Poslovni broj: 55 P-1908/2015-12 od 12. srpnja 2018., u pobijanom dijelu (stavak II. i III. izreke) i sudi:

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-4588/14 od 27. siječnja 2015., u dijelu kojim je tuženoj naloženo da u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 500,00 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. pa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

III. Nalaže se tuženoj M. K. da naknaditi tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. troškove ovršnog i parničnog postupka u iznosu od 1.429,00 kn u roku od 8 dana, sa zateznim kamatama tekućim od 12. srpnja 2018. do isplate.

Obrazloženje

Pobijanom presudom je suđeno:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-4588/14 od 27. siječnja 2015., u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 129,80 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. pa do isplate po stopi koja se za razdoblje do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-4588/14 od 27. siječnja 2015., u dijelu kojim je tuženiku naloženo da u roku 8 dana platiti tužitelju iznos od 500,00 kn zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućom od 15. travnja 2014. pa do isplate prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena te se u navedenom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 165,00 kn.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Protiv odbijajućeg dijela ove presude uložio je žalbu tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda i da mu dosudi trošak žalbe ili da istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

U sadržaju žalbe tužitelj ističe da je tuženica kupnjom vozne karte pristala na primjenu točke 3.4. Tarife 103 za prijevoz putnika u domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013., čime je nastao ugovor o prijevozu pa shodno tome i obveza tuženice na plaćanje dodatka u iznosu od 500,00 kuna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba je osnovana.

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14; dalje u tekstu: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

U ovoj pravnoj stvari radi se o sporu male vrijednosti, te se žalba protiv presude u sporu male vrijednosti, u smislu članka 467. stavak 2. ZPP-a, ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U postupku je utvrđeno uvidom u izvješće uz K-56 br. 8-3 od 25. travnja 2014. (list 3. spisa) da je tuženica 14. travnja 2014. za vrijeme kontrole rada u vlaku tužitelja broj 746 na relaciji I. G. - D. S. zatečena s prijevoznom kartom K 2 EL broj 61152506 na relaciji Z. Glavni kolodvor - V. - Z. Glavni kolodvor kojoj je istekao rok valjanosti 12. travnja 2014. , te nakon što je upozorena da karta ne vrijedi te da mora platiti prijevoznu kartu od kolodvora Vinkovci do Zagreb Glavni kolodvor, ista nije pristala, pa je od putnice zatražena isplata iznosa od 122,80 kn po osnovi prijevozne karte, uz dodatak za brzi vlak u iznosu od 7,00 kn i iznos od 500,00 kn po osnovi tarifnog dodatka po točke 3.4. Tarife 103.

U žalbenom postupku sporna je obveza tuženice na plaćanje dodatka u iznosu od 500,00 kn sukladno točki 3.4. Tarife 103 za prijevoz putnika u domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013.

Odredbom točke 3.4. Tarife 103 za prijevoz putnika u domaćem prijevozu propisano je da za zadržavanje u vlaku bez namjere putovanja, za zauzimanje više sjedala, za namjerno izbjegavanje kontrole prijevozne karte, za nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru i za ometanje konduktera u radu, u slučaju kada putnik izjavi da nema novca za plaćanje propisane naplate ili odbija plaćanje propisne naplate, putniku se naplaćuje tarifni dodatak u iznosu od 500,00 kuna, bez cijene za prijevoznu kartu.

Tarifa je podzakonski akt donesen sukladno članku 3. stavku 1. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 87/96) i sadrži odredbe o općim prijevoznim uvjetima.

Sukladno odredbi članka 62. Zakon o željeznicama ("Narodne novine", broj 94/13, 148/13 i 73/17), prava i obveze putnika u željezničkom prijevozu uređuju Uredbom EZ br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prijevozu, Službeni list L 315, od 3. prosinca 2007.

Cilj Uredbe EZ br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007., o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (dalje: Uredba), koja je stupila na snagu 3. prosinca 2009., a u Republici Hrvatskoj se primjenjuje od 1. srpnja 2013., je poboljšanje usluga željezničkog putničkog prijevoza u Zajednici, a istom je predviđeno kako se jačanje prava putnika u željezničkom prometu treba temeljiti na postojećim odgovarajućim propisima Dodataka A-Jedinstvenih pravnih propisa za ugovor o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage željeznicom (CIV) - uz Konvenciju o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., izmijenjenu Protokolom od 3. lipnja 1999. (Protokol 1999.). Također Uredbom je izričito ukazano da je poželjno proširiti njezino područje primjene i zaštiti ne samo putnike u prekograničnom, nego i putnike u unutarnjem željezničkom prometu.

Odredbom članka 9. stavka 1. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV) koja čine Prilog I, Dodatak A Uredbi, propisano je da od početka putovanja putnik mora imati valjanu prijevoznu ispravu i pokazati ju kod pregleda prijevoznih isprava, a u Općim prijevoznim uvjetima moguće je predvidjeti, između ostalog i da putnik koji ne pokaže valjanu prijevoznu ispravu, uz prijevoznu cijenu mora platiti i dodatak.

Drugostupanjski sud smatra da odredbe točke 3. i 4. Tarife 103 predstavljaju Opće prijevozne uvjete i nisu sadržajno ugovorna kazna u smislu odredbe članka 350. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO), budući su usklađene sa Uredbom (EZ) br. 1371/2007, koja je iznad nacionalnog prava i ima izravni učinak za sve države članice.

S obzirom na izneseno, preinačena je prvostupanjska presuda, te je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 500,00 kuna sa pripadajućim kamatama.

Budući je preinačena presuda glede glavne stvari, preinačena je i odluka o troškovima postupka.

Troškovi postupka dosuđeni su tužitelju sukladno članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15

– dalje u tekstu: Tarifa), a sastoje se od jednokratne nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500 kuna (Tbr. 7. točka 8. Tarife), troška sastava žalbe u iznosu od 300,00 kn (Tbr. 10. točka 3. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.000,00 kuna.

Uz troškove parničnog postupka tužitelju su dosuđeni troškovi javnog bilježnika u iznosu od 104,00 kune, te trošak sudskih pristojbi u iznosu od 325,00 kn (100,00 kuna na tužbu i presudu te 125,00 kuna na žalbu), ili ukupno 1.429,00 kuna.

U odnosu na nepobijani dio (stavak I. izreke presude), prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Zbog svega iznesenog, valjalo je temeljem članka 373. stavka 1. točke 3. ZPP- a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Požega, 10. siječnja 2019.

Sutkinja

Ivanka Pilon-Vukelić