I Kž-597/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 597/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Lidije Grubić Radaković, Damira Kosa, i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. H., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. travnja 2010. godine, br. K-224/08, u sjednici održanoj 8. rujna 2010. godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana opt. E. H. i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu, presudom od 27. travnja 2010. godine br. K-224/08 proglasio je krivim opt. E. H. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi čl. 33. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01– u nastavku: KZ) i na temelju istih zakonskih propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. d. KZ osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine.

Na temelju čl. 76. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, ali svakako do prestanka izvršenja kazne na koju je optuženik osuđen, u trajanju od tri godine.

Na temelju čl. 80. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, jednog džepnog nožića, opisanog u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 122. st. 4. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. - 5. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 597/10-3

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju D. B., odvjetniku iz Z. i osobno (dva podneska) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači u skladu sa žalbenim navodima.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom podnesku od 2. rujna 2010. godine br. KŽ-DO-1211/10, predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U žalbi podnesenoj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ustrajava na obrani da je kritične zgode postupao u nužnoj obrani, te osporava postojanje namjere na lišenje života oštećenika.

U odnosu na nužnu obranu, optuženik ističe da je upravo oštećenik bio taj koji je od optuženika zahtijevao da s njim izađe izvan lokala, da bi se s njim obračunao, a kada su izašli da je došlo do sukoba u kojem su se optuženik i oštećenik međusobno gurali i prepirali. Poriče da bi napao oštećenika kada mu je bio okrenut leđima te ukazuje da njegovu obranu dopušta i liječnički vještak.

Protivno žalbenim navodima, u pravu je sud prvog stupnja kada ne prihvaća da bi optuženik postupao u nužnoj obrani. Naime, optuženik ukazuje na iskaze svjedoka koji upućuju na međusobni obračun oštećenika i optuženika, međutim, kada bi se i prihvatilo da je došlo do međusobnog obračuna, tada osoba koja je na njega pristala ne može se pozivati na nužnu obranu, pa tako niti optuženik.

Međutim, neovisno o tome, sud prvog stupnja nije prihvatio obranu optuženika, budući ista nije potvrđena provedenim dokazima.

Utvrđeno je da je oštećenik pozvao optuženika da izađu iz lokala da porazgovaraju i kako je iskazao oštećenik, dok su hodali optuženik je zastao par koraka i tada je osjetio tri udarca u leđa, nakon čega je optuženik pobjegao. Prvostupanjski sud je osnovano prihvatio iskaz oštećenika, budući je isti potvrđen provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem.

Vještak dr. D. Z. je u nalazu i mišljenju naveo da je oštećenik zadobio tri ubodne rane leđa i to u stojećem položaju, kada su leđa bila dostupna optuženiku. Istina, dozvolio je mogućnost da su optuženik i oštećenik mogli u tom trenutku biti i sučelice, međutim, tada je oštećenik trebao biti u jako sagnutom položaju, što ne potvrđuje niti optuženik u obrani, pa je ta mogućnost ostala samo na nivou teoretske mogućnosti.

Dakle, iskaz oštećenika nije po sudu prvog stupnja nekritički prihvaćen kako se tvrdi u žalbi optuženika, već je isti potvrđen provedenim sudsko-medicinskim vještačenjem, za razliku od obrane optuženika.

I Kž 597/10-3

Osim toga, u postupku nije utvrđeno da bi oštećenik imao nešto u rukama i da bi na bilo koji način napao optuženika, već mu je optuženik zadao tri neovisna udarca, nožem u leđa, nanijevši mu tri ubodne rane.

S obzirom na navedeno, pravilno sud prvog stupnja ne prihvaća da bi optuženik postupao u nužnoj obrani, s obzirom da nikakav napad nije postojao, niti predstojao, pa da bi za njegovo odbijanje bila potrebna obrana.

Neosnovano optuženik u žalbi osporava i namjeru na lišenje života, navodeći da sredstvo počinjenja djela, lokacija ozlijede, intenzitet udarca i težina ozljede ne opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda.

Sud prvog stupnja je, protivno žalbenim navodima, pravilno utvrdio izravnu namjeru optuženika na lišenje života oštećenika. Naime, optuženik s leđa, nožem oštrice duljine oko 5 cm, tri puta ubada oštećenika u leđa dakle, sredstvom i u dio tijela koji je podoban za nanošenje teških i po život opasnih ozljeda. Ubodi su bili zadani udarcima srednje jakog intenziteta, pa činjenica da su nastale samo tjelesne ozlijede, ne znači da je namjera bila usmjerena na neki drugi cilj, već do težeg ishoda nije došlo samo zahvaljujući tome što je odjeća spriječila dublji prodor oštrice u prsište oštećenika, kako to osnovano zaključuje prvostupanjski sud na temelju provedenog sudsko-medicinskog vještačenja.

Neosnovano žalba upire na nesuglasnost sudsko-medicinskih vještaka dr. S. G. i dr. D. Z., u pogledu intenziteta zamaha, budući je prvostupanjski sud vještake usuglasio. Naime, do nesuglasnosti je došlo jer vještak dr. G. nije, prije davanja nalaza i mišljenja, pregledao odjeću koju je na sebi imao oštećenik i koja je djelomično zaustavila oštricu noža da ne prodre dublje, u tijelo oštećenika, pa je stoga govorio o udarcu slabijeg intenziteta, što je kasnije korigirao, te svoj nalaz i mišljenje usuglasio sa dr. Z..

Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u vezi s tim niti zbog povrede kaznenog zakona, jer utvrđeno činjenično stanje nije omogućavalo drugačiju kvalifikaciju postupanja optuženika.

S obzirom da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, pobijana presuda je ispitana u odluci o kaznenim sankcijama na temelju čl. 382. ZKP.

Utvrđeno je da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje utječu na odabir vrste i visine kazne cijeneći optuženiku kao olakotno ovisnost o opojnim drogama uz trajno promijenjenu strukturu njegove ličnosti, s dominantno agresivno- impulzivnim karakteristikama, što je bilo od utjecaja na inkriminirano ponašanje optuženika, da se kod optuženika od djetinjstva razvija poremećaj u ponašanju, uslijed negativnog utjecaja odgojno-obrazovnih institucija u kojima je bio smješten, a kao otegotno da je više puta osuđivan, između ostalog i za istovrsno kazneno djelo i da njegovo ponašanje već duže vremena nije usklađeno sa zakonom, te mu je, uz primjenu zakonskih odredbi o ublažavanju kazne izrekao kaznu kojom će se i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u čl. 6. i 50. KZ.

I Kž 597/10-3

Izrečene sigurnosne mjere su u skladu sa zakonom.

Kako ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nisu utvrđene postupovne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na temelju čl. 387. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 8. rujna 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ivan Protković, v. r.

Žarko Dundović, v.r.