Legislator Case Law & Legislation
Rev-1369/2002-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the case value under ZPP Art. 382 does not exceed 3,000 kuna.

Case Number Rev-1369/2002-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Inadmissible

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as inadmissible because the subject matter value of the dispute did not meet the statutory threshold for appellate review. The lower courts had ordered the defendant to vacate a rental property and pay rent totaling 1,402.92 kuna, which was calculated based on the 1997 rent rate. Since this amount falls below the 3,000 kuna limit required by Article 382 of the Civil Procedure Act, the court ruled that the appeal could not be entertained.

Legislator headnote

AI generated

Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act; Article 392 of the Civil Procedure Act: An appeal is inadmissible in property disputes involving monetary claims, delivery of items, or performance of acts if the subject matter value does not exceed 3,000 kuna.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act appeal admissibility subject matter value monetary threshold rental dispute inadmissible appeal statutory limit

Cited Legislation

AI generated
Article 382, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 392 of the Civil Procedure Act
Article 38 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1369/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednice vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Gordane Gasparini i Vjere Delić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Z. A. iz New Yorka, zastupane po S. B.-V., odvjetnici u R., protiv tužene T. K. iz R., zastupane po M. Š., odvjetniku u R., radi iseljenja i predaje stana u posjed, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci 01. rujna 1999.,br. Gž-448/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 18. prosinca 1997., br. P-1528/97, u sjednici vijeća održanoj 6. studenog 2002.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužene kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 18. prosinca 1997, br. P- 1528/97. prihvaćen je tužbeni zahtjev da se tužena dužna iseliti iz stana tužiteljice, pobliže opisanog u izreci presude, te ga slobodnog od osoba i stvari predati tužiteljici, kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 6.520,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci od 1. rujna 1999. broj Gž – 448/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženica je uložila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud preinači obje nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Rev – 1369/02-2

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužene nije dopuštena.

Za dopuštenost revizije prema odredbi članka 382. st. 2. ZPP-a mjerodavna je vrijednost predmeta spora koja u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, predaju stvari ili izvršenju kakve druge činidbe, prelazi iznos od 3.000,00 kuna.

Kako je, sukladno odredbi članka 38. ZPP-a, utvrđena vrijednost predmeta spora u visini od 1.402,92 kune, jer iz dopisa Direkcije stambenih poslova grada R. od 23. rujna 2002. proizlazi da je stanarina za predmetni stan u svibnju 1997. (vrijeme podnošenja tužbe) iznosila 116,91 kunu, što znači da je jednogodišnja stanarina iznosila 1.402,92 kune, dakle vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 3.000,00 kuna, to revizija u ovoj pravnoj stvari nije dopuštena.

Valjalo je stoga primjenom odredbe članka 392. ZPP-a odbaciti reviziju tužene kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 06. studenog 2002.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v. r.