Rev-1117/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1117/1996-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. " d.o.o. Z., koga zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik iz Z., protiv tuženice B. J. iz Z., koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. prosinca 1995. godine br. Gž-1197/95 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1994. godine br. Ps-1232/94, u sjednici održanoj dana 7. siječnja 1999. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici iseljenje iz prostorije-sobe br. 3/V u hotelu u Z., i predaja te prostorije slobodne od osoba i stvari na raspolaganje tužitelju, kao i naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.721,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se tužba tužitelja odbaci odnosno odbije.

Na reviziju nije odgovoreno niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je neosnovana.

Opravdavajući reviziju tuženica ponavlja ranije istaknute prigovore koje se u bitnom svode na slijedeće:

- da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom sporu,

- da postupak otkazivanja prava korištenja sobe nije proveden u skladu s odredbama SAS-a o upravljanju, održavanju i korištenju samačkog hotela i aneksa ovom sporazumu, te da je za postupak aktivno legitimirana pravna osoba (jedno od poduzeća bivšeg SOUR-a K.) koja je odobrila smještaj tuženici u hotel. Suprotno tvrdnji tuženice nižestupanjski sudovi su utvrdili, da je po odobrenju prednika tužitelja tuženica koristi spornu sobu, pa je stoga tužitelj legitimiran u ovom sporu tražiti iseljenje tuženice kada je pravni osnov prestao.

Naime, u postupku je utvrđeno, da je pravni osnov za korištenje usluge smještaja u samačkom hotelu tuženici prestao budući je tuženica starija od 30 godina, u hotelu nije boravila kao samac, već s dvoje djece i konačno da je u njemu duže od pet godina.

Gore navedene činjenice među strankama i nisu sporne, a upravo one predstavljaju okolnosti koje prema ranije važećim odredbama aneksa SAS-a dovode do gubitka prava na smještaj u samačkom hotelu.

Nadalje, valja istaknuti da se tuženica nije mogla s uspjehom pozivati na stečeni status stanara u tom hotelu, jer prema odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. ranijeg Zakona o stambenim odnosima ("NN" br. 51/85, 42/86, 37/88, 22/92 i 70/93 - dalje: ZSO) stanarsko se pravo ne može steći na prostorijama u hotelima za samce.

Tuženica nije dokazala da bi se radilo o ugovoru o najmu predmetne sobe, a sve i kad bi se radilo o postojanju ugovora o najmu sklopljenog na neodređeno vrijeme, tada bi predmetna tužba kojom se traži iseljenje s obzirom da je od njezinog zaprimanja do donošenja prvostupanjske presude proteklo 30 dana zamijenila otkaz (čl. 111. ZSO).

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženicu da iseli iz predmetne sobe u samačkom hotelu, nakon što je tužitelj opozvao tuženoj pravo daljnjeg korištenja navedene prostorije.

Kako dakle, ne postoji razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), to je valjalo reviziju odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 7.siječnja 1999. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.