Usž-602/2014-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-602/2014-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasminke Jenjić, predsjednice vijeća, Lidije Rostaš-Beroš i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća uz sudjelovanje zapisničara Srđana Papića, višeg sudskog savjetnika, u upravnom sporu tužitelja F. Č., Z., kojeg zastupa opunomoćenik Z. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi utvrđivanja dohotka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o privremenoj mjeri Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1765/14-8 od 30. rujna 2014., na sjednici održanoj 4. prosinca 2014.

r i j e š i o j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj: UsI-1765/14-8 od 30. rujna 2014.

Obrazloženje

Predmetnim rješenjem Upravnog suda u Zagrebu odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere.

Protiv označenog rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 66. st. 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12. - dalje u tekstu: ZUS).

Tužitelj u žalbi obrazlaže razloge iz kojih je tražio privremenu mjeru te tvrdi da se pretpostavke za donošenje svake privremene mjere moraju učiniti vjerojatnim, ali se ne moraju dokazati. Navodi da je predložio pribavljanje očitovanja od tuženika o tome ima li tužitelj ikoju drugu imovinu osim opterećenih nekretnina za koje je tuženik donio rješenje o uknjižbi hipoteke radi osiguranja spornih predmetnih novčanih tražbina. Navodi da je tuženik, kako je tužitelj i tvrdio u prijedlogu za izdavanje privremene mjere, pokrenuo ovršni postupak na novčanim sredstvima tužitelja radi naplate tražbine. Tvrdi da ga je tuženik blokirao s enormnih 13.500.000,00 kuna što, povezano s činjenicom da je tuženik u cijelosti osigurao svoje tražbine zasnivanjem založnog prava na tužiteljevim nekretninama, dokazuje šikanoznost tuženika u postupanju s tužiteljem pri tom bezrazložno i neopravdano uništavajući egzistenciju tužitelja i njegove obitelji. Predlaže da ovaj Sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje.

Žalba nije osnovana, ali iz drugih razloga od onih, navedenih u rješenju prvostupanjskog suda.

Iz spisa proizlazi da je tuženik odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez i prirez na dohodak za 2008., 2009., 2010. i 2011. godinu u ukupnom iznosu od 17.183.452,29 kuna. Tužitelj je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu tražeći poništenje navedenog rješenja, a potom je zatražio i izdavanje privremene mjere zabranom tuženiku poduzimanja svih radnji u svrhu naplate određenih tražbina te zabrane Financijskoj agenciji i svim bankama u Republici Hrvatskoj da izvrše naplatu na temelju tuženikovih rješenja. Pobijanim rješenjem je tužiteljev prijedlog, na temelju odredbe članka 47. stavka 2. ZUS-a, odbijen s obrazloženjem da tužitelj nije predočio dokaze o nastanku teške i nepopravljive štete koja bi za njega nastupila te da se „financijska“ šteta u pravilu smatra nadoknadivom štetom.

Suprotno tužiteljevoj tvrdnji, upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a, stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka. Razlozi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u sporu neosnovani su već samim tim što je iz navoda prijedloga utvrđena nemogućnost donošenja privremene mjere u predmetnom slučaju jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje privremene mjere.

Odredbom članka 47. stavka 1. ZUS-a propisano je da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. Dakle, institut privremenih mjera kao mjera osiguranja uveden je u upravni spor. Međutim, opća pravila kojima se uređuju odnosi u postupku prisilnog sudskog osiguranja tražbina sadrži Ovršni zakon („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13. i 93/14. - dalje: OZ). Tim Zakonom se uređuju procesnopravni i materijalnopravni odnosi u postupku prisilnog sudskog osiguranja tražbina, time da se njegove odredbe primjenjuju, ako posebnim zakonom nije drukčije propisano (čl. 2. st. 1. OZ-a). Kako ZUS-om nije drukčije propisano, iz navedenog slijedi, da se na privremene mjere u upravnom sporu primjenjuju i opća pravila iz OZ-a.

U prvom redu, privremene mjere su sredstva osiguranja vjerovnikovih tražbina, novčanih ili nenovčanih, a sud ih može odrediti prije pokretanja sudskog ili upravnog postupka ili nakon pokretanja tih postupaka (čl. 341. st. 1. OZ-a).

Privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na dugi način njome raspolagati (čl. 344. st. 1. OZ-a). Dakle, privremenu mjeru radi osiguranja novčane tražbine može tražiti vjerovnik ako učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i pod uvjetom da pored toga učini vjerojatnim opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje njegove tražbine.

Nadalje, privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti (čl. 346. OZ-a). Znači, i kod osiguranja nenovčane tražbine predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine.

Dakle, za određivanje privremene mjere radi osiguranja, bilo novčane ili nenovčane tražbine, osnovna je pretpostavka postojanje predlagateljeve tražbine, time da je izbjegavanje nastanka nepopravljive štete pretpostavka za donošenje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

Kako je u ovom postupku predlagatelj osiguranja dužnik i ne radi se o njegovoj tražbini, već o tražbini tuženika, to nije ispunjena osnovna pretpostavka za donošenje privremene mjere kao jedne od mjera osiguranja, a to je postojanje tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja.

Slijedom navedenoga, žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, sve na temelju odredbe članka 74. stavka 1. u svezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a.

U Zagrebu 4. prosinca 2014.

Predsjednica vijeća

Jasminka Jenjić,v.r.