Legislator Case Law & Legislation
I Kž-396/2000-5 AI generated

I Kž-396/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-396/2000-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Erike Kocijančić, mr. Branka Zmajevića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. travnja 2000. godine, broj: K-247/99, u sjednici održanoj 06. ožujka 2003. godine, u nazočnosti branitelja optuženika A. D., I. K., odvjetnika iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-396/2000-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom opt. A.D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže činjenično opisano u izreci, pa je prema istom, na temelju čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci čije se izvršenje odgađa ako za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Budući da je optuženiku izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 76. st. 1. KZ, to je istovremeno određeno, da će se u slučaju ako se optuženik ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti, postupiti po čl. 69. st. 5. KZ-a.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-396/00-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Josipa Budinskog, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović, Erike Kocijančić, mr. Branka Zmajevića i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Jasmine Dolmagić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. D., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. travnja 2000. godine, broj: K-247/99, u sjednici održanoj 06. ožujka 2003. godine, u nazočnosti branitelja optuženika A. D., I. K., odvjetnika iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika kao osnovana, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. A.D. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, pobliže činjenično opisano u izreci, pa je prema istom, na temelju čl. 67. KZ primijenjena uvjetna osuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci čije se izvršenje odgađa ako za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Budući da je optuženiku izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 76. st. 1. KZ, to je istovremeno određeno, da će se u slučaju ako se optuženik ne podvrgne obveznom liječenju od ovisnosti, postupiti po čl. 69. st. 5. KZ-a.

Protiv te presude žalbu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni podnio državni odvjetnik i predložio, da se pobijana presuda preinači i optuženik proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ za koje je i terećen, te kazna primjereno povisi.

U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika optuženik je predložio, da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa pismeno je predložio, da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a kod takvog je prijedloga ostao i na sjednici vijeća zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske. Sjednici je, suglasno zahtjevu istaknutom u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, bio nazočan i branitelj optuženika A.D., I.K., odvjetnik iz Z., dok optuženik iako je o istoj uredno izviješten, nije pristupio, pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je činjenično stanje za sada pogrešno utvrđeno, slijedom čega se i zaključak suda prvog stupnja da je optuženik počinio osnovno kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, ukazuje neprihvatljivim.

Doduše, što se tiče događaja od 28. lipnja 1999. godine kada je kod optuženika nađena PVC vrećica sa 4,86 grama opojne droge heroin, čini se nespornim utvrđenjem suda prvog stupnja da je optuženik tu drogu držao za osobnu upotrebu, kako je to optuženik i priznao u svojoj obrani.

Međutim, kada je pak riječ o događaju iz rujna 1999. godine, optuženik samo priznaje da je kod njega nađena droga heroin i to dva paketića, navodeći da je to također bilo za njegovu osobnu upotrebu, dok za ostalu drogu negira da bi bila njegova. Radi se o jednom paketiću sa 0,25 grama kokaina koji je kod optuženika nađen u kutiji cigareta zajedno sa ona dva paketića heroina (čije držanje priznaje), te o devet paketića kokaina u ukupnoj količini od 8,32 grama i jednom celofanskom paketiću sa 2,11 grama marihuane, pronađenih pregledom vozila kojeg je kritične večeri koristio, a koje je vlasništvo njegove majke.

Sud prvog stupnja međutim, ne vjeruje takovoj obrani optuženika već utvrđuje da je i ta droga bila njegova, te istovremeno zaključuje, da nije bila namijenjena preprodaji već da je optuženik držao isključivo za svoje osobne potrebe. Takav postupak suda u situaciji, kada optuženik poriče bilo kakvu vezu sa tom drogom, a sud, unatoč toga, izvan njegove obrane, sam iznalazi razloge za zaključak da je droga bila namijenjena njegovim potrebama, ukazuje se nelogičnim i neprihvatljivim.

Naime, kada je već u tom dijelu ocijenio obranu optuženika neistinitom, onda je bilo logično upitati se, iz kojih se razloga optuženik tako brani odnosno, ne radi li se upravo o smišljenoj obrani optuženika budući da je i sam svjestan da će u slučaju priznanja da je i ta droga bila njegova, s obzirom na količinu, način pakiranja i različite vrste droge, biti teško braniti tezu da je bila namijenjena njegovoj osobnoj potrebi. Potpuno je identičan slučaj i u situaciji kada je sud utvrdio da je droga bila optuženikova, pa je onda bilo doista logično postaviti pitanje iz kojih je razloga optuženik kritične večeri kod sebe u kutiji cigareta držao dva paketića heroina i, jedan paketić kokaina i k tome još u vozilu, sa kojim se upravo dovezao, devet paketića kokaina, ukupne težine 8,32 grama i jedan paketić marihuane, ako to nije bilo namijenjeno preprodaji. Ovo osobito kada se ima u vidu i obrana optuženika da je u kritično vrijeme samo povremeno uživao drogu, pa nije bilo nikakve potrebe da kod večernjeg izlaska za svoje potrebe drži toliku količinu i vrstu droge.

Slijedom izloženog proizlazi, da je činjenično stanje, makar vezano za događaj iz rujna 1999. godine pogrešno utvrđeno, pa je žalbu državnog odvjetnika trebalo prihvatiti i prvostupanjsku presudu ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja provest će sve već provedene dokaze, pa će nakon što ih, kao i obranu optuženika, valjano ocjeni, moći odlučiti je li optuženik i u tom djelu počinio presuđeno ili pak terećeno kazneno djelo, što će sve valjano i obrazložiti.

Za slučaj pak, da u tom dijelu utvrdi da se radi o terećenom kaznenom dijelu a kod događaja iz lipnja 1999. godine ponovno utvrdi da se radi o posjedovanju droge, vodit će računa da ne prekorači optužbu, budući da bi ono predstavljalo posebno kazneno djelo (osnovno) da u konkretnom slučaju nije sastavni dio terećenog kaznenog djela.

Zbog svega naprijed izloženog, sa žalbom državnog odvjetnika postupljeno je kao u izreci, na temelju čl. 388. st. 1. ZKP-a.

U Zagrebu, 06. ožujka 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Dolmagić, v. r.

Josip Budinski, v. r.