II Kž-761/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 761/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Senke Klarić-Baranović kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Davorina Ivanjeka kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. H., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zlataru od 19. studenoga 2010. broj K-2/10 (Kv-124/10), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. prosinca 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. R. H. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zlataru, tijekom postupka nakon podignute optužnice protiv opt. R. H., zbog kaznenog djela iz članka 90. u svezi s člankom 33. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ), produljen je pritvor protiv opt. R. H. iz osnova u članku 102. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. R. H., putem branitelja K. K., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku pritvor ukine.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da protiv opt. R. H. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Naime, optuženiku se pravomoćnom optužnicom stavlja na teret da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela iz članka 90. u svezi članka 33. KZ-a, ubojstva u pokušaju, ivanje pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a. čime je ispunjen opći uvjet za određ

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženika proizlaze iz činjeničnog opisa inkriminiranog kaznenog djela, pri čemu bi optuženik u cilju da

II Kž 761/10-3

liši života direktora trgovačkog društva B. transporti d.o.o. I. Š., u prostorijama tog trgovačkog društva iz pištolja u pravcu oštećenika ispalio najmanje tri hica, nanijevši mu tako prostrijelne rane prednje prsne i trbušne stjenke, lijevog lakta i desne natkoljenice, te ustrijelnu ranu desne potkoljenice.

S obzirom da je opisano postupanje optuženika zapravo kulminacija prethodnih nesuglasica između njega i oštećenika, vezanih za radni odnos optuženika u navedenom trgovačkom društvu, u kojem mu je nakon višegodišnjeg rada od strane oštećenika kao direktora izvanredno otkazan ugovor o radu, uz to što je optuženik takove nesuglasice odlučio rješavati krajnjom silom, upotrijebivši pri tome i vatreno oružje, tako da je najmanje tri puta pucao u tijelo oštećenika, proizlazi da je na taj način optuženik iskazao veću količinu kriminalne volje i upornost za protupravnim agresivnim ponašanjem. Kada se uz to ima u na umu i provedeno psihijatrijsko vještačenje, kojim se utvrdilo da je optuženik izrazito anksiozan i nezadovoljan, tako da u situacijama frustracije, stresa ili onima koje su nepovoljnog ishoda za njega, može doći do izbijanja potisnutog anksioznog naboja i manifestiranja impulzivnih, pa i agresivnih postupaka prema okolini, dolazi se do zaključka da sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti upućuju da u odnosu na optuženika egzistira opravdana bojazni da bi boravkom na slobodi mogao počiniti nova ista ili istovrsna kaznena djela s elementima nasilja na štetu istog oštećenika, odnosno da bi mogao i dovršiti pokušano kazneno djelo ubojstva. Stoga se pritvor određen protiv optuženika iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske i nadalje ukazuje kao jedina primjerena mjera kojom se iteracijska opasnost otklanja.

U odnosu na prethodno utvrđenu kriminalnu količinu protupravnog agresivnog ponašanja iskazanu od strane optuženika prema oštećeniku, nisu prihvatljivi navodi istaknuti u žalbi da je dosadašnji boravak u pritvoru u trajanju od oko godine dana na optuženika u dovoljnoj mjeri utjecao tako da se ubuduće kloni činjenja kriminalnih radnji.

Slijedom svega navedenog, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Davorin Ivanjek, v.r.

Mr. sc. Branko Brkić, v.r.