Rev-3079/2018-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3079/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. P. iz Z., K., OIB: …, zastupanog po punomoćnicama M. B. P. i N. S., odvjetnicama u Z., protiv tuženika G. C. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. S., odvjetniku u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-662/18-2 od 16. kolovoza 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pr-30/2018-81 od 25. svibnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je tužitelju prestao radni donos odlukom tuženika broj: … od 21. prosinca 2015. o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s danom dostave tužitelju 22. prosinca 2015. te mu otkazni rok traje dva mjeseca i dva tjedna, do dana 5. ožujka 2016. te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11 i 25/13 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno prigovoru tuženika, drugostupanjska presuda sadrže razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, a koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Predmet postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da mu je radni odnos prestao odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu te da mu je otkazni rok traje dva mjeseca i dva tjedan, do 5. ožujka 2016.

Naime, između parničnih stranaka nije sporno da je tuženik tijekom trajanja otkaznog roka na temelju otkaza ugovora o radu poslovno uvjetovanog otkaza od 21. prosinca 2015. o otkazu po zahtjevu za zaštitu prava koji je podnio tužitelj, tuženik stavio izvan snage odluku, donoseći istovremeno odluku o izvanrednom otkazu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

Sudovi su zaključili da se tijekom trajanja otkaznog roka, radnik nalazio u radnom odnosu, a time je u obvezi izvršavati poslove radi kojih je zaključio ugovor o radu. Stoga, kad je poslodavac 31. prosinca 2015. zatekao tužitelja u njegovoj radnoj sobi s većom količinom CD-ova na kojima su se nalazili sažeci glazbe i porno uradaka, čime je izvršio grubu povredu radne obveze, zaključuju da postoji opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Tužitelj u reviziji ističe da zahtjevom za zaštitu prava nije osporavao prestanak radnog odnosa, već samo dio odluke koji se odnosi na otpremninu i trajanje otkaznog roka pa da stoga tuženik nije imao ovlast staviti izvan snage odluku o poslovno uvjetovanom otkazu koja je postala pravomoćna (konačna).

Međutim iz obrazloženje zahtjeva za zaštitu prava koji je tužitelj podnio 29. prosinca 2015. proizlazi (toč. II al.7.) da je tužitelj osporavao i osnovanost poslovno uvjetovanog otkaza. Naime, tužitelj je istaknuo da je „prilikom davanja otkaza poslodavac prekršio odredbe Zakona o radu / kolektivnog ugovora, a na štetu uvodno navedenih radnika i to: odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj: … od 21. prosinca 2015. godine obrazložene su postojanjem okolnosti bitno smanjenog opsega posla, dok je poslodavac u razdoblju koje je prethodilo takvoj odluci, angažirao nove radnike, dakle postupao protivno poslovnoj logici razlozima otkaza“.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj zahtjevom za zaštitu prava osporavao valjanost odluke o poslovno uvjetovanom otkazu zbog nepostojanja opravdanog razloga.

Stoga tužitelj neosnovano traži da se utvrdi da je njegov radni odnos trajao do isteka otkaznog roka prema poslovno uvjetovanom otkazu.

Upravo zbog navedenog, na zakonitost pobijane odluke ne utječu revizijski navodi u pogledu zaključka drugostupanjskog suda može li odluka o otkazu egzistirati bez dijela koji se odnosi na otpremninu i otkazni rok.

Budući da tužitelj svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku nije usmjerio u odnosu na odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, to njegovi daljnji revizijski navodi koji se odnose na opravdanost razloga za taj otkaz, nisu relevantni za razrješenje ovog spora.

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 29. siječnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v. r.