Rev-415/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-415/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ivana Mikšića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.N., koga zastupa I.G., odvjetnik iz Z., protiv tuženih M.N. i N.N., oboje iz Z., koje zastupa Ž.B., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja, te tužiteljice N.C. iz Z., koju zastupa Ž.P., odvjetnik iz Z., protiv tuženih M.N., N.N., oboje iz Z., i B.N., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tuženih M.N. i N.N., te tužiteljice C.N. protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. srpnja 1994. godine broj Gž- 4504/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1993. godine broj P- 5156/85-70, na sjednici održanoj dana 3. prosinca 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbijaju se revizije kao neosnovane.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 12. srpnja 1994. godine broj Gž-4504/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Zagrebu od 9. ožujka 1993. godine broj P- 5156/85-70, s kojom je utvrđeno, da je tužitelj B.N. suvlasnik u 1/2 dijela nedovršene dvojne stambene zgrade u Z., i to sjevernog dijela te građevine izgrađene na čkbr. 503/4 upisane u zk.ul. broj 2819 k.o. G.S., koja stambena građevina nije upisana u zemljišnim knjigama, a tuženi M.N. i N.N. su suvlasnici u preostala 1/2 dijela te stambene građevine i to južnog dijela, pa su tuženi dužni tužitelju izdati tabularnu ispravu sposobnu za zemljišnoknjižni prijenos i tužitelju predati u posjed sjeverni dio dvojne stambene zgrade, dok je istom presudom tužiteljica C.N. odbijena s tužbenim zahtjevom na utvrđenje da je ona stekla suvlasništvo prije spomenute stambene zgrade u 2/5 dijela, a tuženi B.N., M.N. i N.N. zajedno u 3/5 dijela. Protiv drugostupanjske presude izjavili su revizije tuženi M.N. i N.N., te tužiteljica C.N.. Tuženi M.N. i N.N. su izjavili reviziju kako navode iz svih razloga u čl. 385. ZPP. U reviziji navode da nižestupanjski sudovi nisu ocijenjivali doprinos svake od parničnih stranaka izgradnji stambene zgrade, a između stranaka je postojao sporazum o zajedničkoj izgradnji dvojne stambene zgrade. Tužitelj B.N. je prestao doprinositi za izgradnju zgrade, pa je zatražio isplatu. Smatraju da tužiteljica C.N. ima pravo na obveznopravni zahtjev s naslova doprinosa u izgradnji prijeporne stambene zgrade. Nižestupanjski sudovi nisu ocijenili izvedene dokaze, a naročito činjenicu da je tužitelj B.N. već u samom početku izgradnje odustao od doprinosa za izgradnju. Tuženi M.N. i N.N., su daleko više doprinijeli u izgradnji. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju, ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužiteljica C.N. također navodi da izjavljuje reviziju iz svih razloga u čl. 385. ZPP, te ističe, da su nižestupanjski sudovi prihvatili tvrdnju da je postojao dogovor o suvlasničkom dijelu između tuženih, a tužiteljica C.N. bi imala pravo doživotnog uživanja stana u potkrovlju. Međutim, stvarno je sporazum bio takav da su stranke trebale izgraditi zajednički kuću u kojoj bi tužiteljica imala stan u potkrovlju na oba dijela zgrade s time da bi taj stan ostavila nakon smrti svojim sinovima B.N. i M.N.. Sud je morao obrazložiti iz kojih razloga nije prihvatio tužiteljičine tvrdnje. Predlaže da ovaj sud ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj B.N. dao je odgovor na revizije u kome predlaže da ovaj sud odbije revizije kao neosnovane. Ističe da je u ovom prijeporu odlučan nesporni sporazum između stranaka, gdje je bilo određeno također da tuženiku pripada sjeverni dio stambene zgrade a tuženima južni dio zgrade. Najveći dio revizije se odnosi na činjenično stanje, a revizija nije dozvoljena zbog činjeničnog stanja. Ukoliko su tuženi više uložili njima pripada pravo na obveznopravni zahtjev, a osim toga dio kuće koji pripada tuženima M.N. i N.N. je i više izgrađen.

Državni odvjetnik, kojemu je revizija također dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizija.

Revizije nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbi ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također nisu ostvarene niti koja od drugih bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP. Uostalom revidenti općenito navode da su razlozi za izjavljivanje revizije bitne povrede odredaba ZPP što nije dovoljno, budući da je potrebno navesti koje su bitne povrede odredaba ZPP ostvarene i na koji način. Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Što se tiče tužbe tužitelja B.N. s tužbenim zahtjevom na utvrđenje suvlasništva u 1/2 dijela svake od parničnih stranaka valja napomenuti da je bitno, a što i nije prijeporno između stranaka da su stranke prije izgradnje sklopile sporazum da će izgraditi dvojnu stambenu zgradu u kojoj će biti suvlasnici svaki u 1/2 dijela od parničnih stranaka, te će pripasti u posjed tužitelju B.N. sjeverni dio, a tuženima M. i N.N. južni dio stambene zgrade. Te parnične stranke su također i u zemljišnim knjigama upisane kao suvlasnici na čestici, na kojoj je izgrađena ta stambena zgrada. Dakle, suglasna volja stranaka je bila da zajednički izgrade stambenu zgradu, koja će biti u suvlasništvu, a svaka od parničnih stranaka će koristiti drugi dio stambene zgrade koja je dvojna građevina. Prema tome, u ovoj parnici i nije odlučno koliko je koja od stranaka doprinosila u izgradnji te kuće, odnosno da li je svaka od parničnih stranaka doprinijela istu svotu. Onoj stranci koja je doprinijela više pripada obveznopravni zahtjev prema drugoj koja je doprinijela manje, ali to nema utjecaja na suvlasničke dijelove na stambenoj zgradi, koje su stranke ugovorile. Revizija tužiteljice C.N. uglavnom sadrži navode, koji se odnose na pogrješno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. U smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, valja napomenuti da je tužiteljica C.N. bila preslušana u parnici kao svjedok, te taj njezin iskaz ne upućuje na zaključak da bi njoj pripadalo bilo kakovo suvlasničko pravo na prijepornoj stambenoj zgradi.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje upućuju revidenti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 3. prosinca 1998. godine.

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)