Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded, upholding lower court's order for medical specialist to repay training funds.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision to order the repayment of medical training funds. The case involved a dispute where a medical specialist breached a contract by terminating their specialization program before completion, triggering a contractual obligation to reimburse the health center for incurred costs. The court found no significant procedural violations or errors in the application of substantive law, rejecting the defendant's arguments regarding the clarity of the lower court's reasoning.
Legislator headnote
AI generatedČl. 392. a. st. 1. ZPP; Čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP: The Supreme Court reviews appeals only for significant procedural violations or errors in applying substantive law, and dismisses appeals lacking such grounds when the lower court's reasoning is clear and consistent.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Rev-x 124/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te Vlatke Potočnjak Radej, Jasne Guštek, mr. sc. Lucije Čimić i Jasenke Žapčić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Doma zdravlja Primorsko-goranske županije (ranije Doma zdravlja K.), kojeg zastupa ravnatelj, kojeg zastupa punomoćnik R. R., odvjetniku u K., protiv tuženika J. J. iz K., …, kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2016/06 od 4. ožujka 2009., kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Krku poslovni broj P-411/00 od 29. rujna 2003., u sjednici održanoj 20. travnja 2011.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Međupresudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik obvezan tužitelju naknaditi štetu (st. 1. izreke), time da će se o visini odlučiti nakon pravomoćnosti međupresude (st. 2. izreke).
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je međupresuda suda prvog stupnja uz ispravak stavka 1. međupresude tako da umjesto riječi „naknaditi štetu“ treba pisati „isplatiti sredstva utrošena za njegovu specijalizaciju“.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu i međupresudu suda prvog stupnja, a podredno da ih ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova revizije.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.
Revizija nije osnovana.
Prema odredbi čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu kojim se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječe između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava te samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.
Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.
Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka, zapravo su činjenični prigovori. U reviziji tuženik iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza i iznosi drugačije činjenične zaključke od nižestupanjskih sudova. Međutim, tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra revident da bi trebalo i ako izvodi drugačije činjenične zaključke nego to čini revident. Naime, pravo ocjene dokaza pridržano je za sud i ona je dana u skladu sa čl. 8. ZPP pa niti tuženica navodima revizije tu ocjenu dokaza nije dovela u sumnju.
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ne ukazuje, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za povrat sredstava utrošenih za specijalizaciju tuženika iz područja pedijatrije.
U postupku pred općinskim i županijskim sudom utvrđeno je da je tužitelj 18. prosinca 1991. donio odluku o izboru tuženika za upućivanje na specijalizaciju iz pedijatrije, da je rješenjem Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske od 8. siječnja 1992., a u povodu prijedloga Doma zdravlja K., odobrena specijalizacija iz pedijatrije te su 21. listopada 1992. Dom zdravlja K. i tuženik sklopili ugovor o međusobnim pravima i obvezama tuženika koji je upućen na specijalizaciju iz Doma zdravlja K.. Također je utvrđeno da je člankom I. tog ugovora utvrđeno da Dom zdravlja K. upućuje na specijalizaciju J. J. iz područja pedijatrije na vrijeme od 48 mjeseci, odnosno od 1. studenoga 1992. do 1. studenoga 1996., da se člankom IV. ugovora tuženik obvezao da će nakon usavršavanja ostati na radu najmanje onoliko koliko je trajalo usavršavanje, člankom V. je ugovoreno da ako tuženik prekine usavršavanje, ne završi usavršavanje ili to ne učini na vrijeme, da se ugovor raskida, a isti je dužan vratiti sva sredstva koja su do tog trenutka uplaćena za njegovo usavršavanje, dok je člankom VI. ugovora određeno da ako tuženik iz opravdanih razloga prekine usavršavanje ili ga na vrijeme ne završi, neće se tražiti povrat sredstava, a o čemu odluku donosi Savjet D. zdravlja K..
Utvrđeno je da je tuženik 29. travnja 1999. uputio molbu Domu zdravlja K., Upravnom vijeću za raskid ugovora o upućivanju na specijalizaciju i prekida radnog odnosa, navodeći kao razlog za raskid činjenice osobnog karaktera, a odlukom upravnog vijeća tuženika od 19. travnja 1999. odobren je sporazumni raskid ugovora o radu, a 30. travnja 1999. donijeta je odluka o otkazu ugovora o radu tuženiku.
S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je ocijenio da s obzirom na činjenicu da tuženik nije izvršio obvezu preuzetu iz ugovora od 21. listopada 1992. te nije završio specijalizaciju u ugovorenom roku, da su se stekli uvjeti iz odredbe čl. V. i VII. ugovora koji su stranke sklopile, pa je donio međupresudu u smislu čl. 330. ZPP-a, kojom je utvrdio da je tuženik obvezan tužitelju izvršiti isplatu sredstava utrošenih za njegovu specijalizaciju.
Drugostupanjski sud je prihvatio stajalište prvostupanjskog suda i potvrdio je međupresudu suda prvog stupnja.
U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženik u bitnom ponavlja iste prigovore koje je iznio i u žalbi protiv prvostupanjske međupresude.
Ovaj sud prihvaća razloge iz drugostupanjske presude pa se na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP revident upućuje na te razloge kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje. Prema odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP na internetskim stranicama ovog suda uz ovu presudu objavit će se i presuda drugostupanjskog suda.
Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 20. travnja 2011.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.