I Kž-790/2005-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 790/05-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. G. i Ž. B. zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog M. G. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 29. lipnja 2005. broj K-1/05, u sjednici vijeća održanoj 12. kolovoza 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika, odvjetnika Đ. V.,

p r e s u d i o j e :

Prihvaća se žalba optuženog M. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kaznenoj sankciji, pa se optuženi M. G. za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. i 50/00.) u svezi s člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 129/00.) za koje je proglašen krivim, na temelju istih propisa, a uz primjenu članka 57. stavka 1. i stavka 2. toke b) Kaznenog zakona, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, koja kazna mu se na temelju članka 54. stavka 1. Kaznenog zakona zamjenjuje radom za opće dobro na slobodi u trajanju 30 (trideset) radnih dana, koji rad je optuženik dužan izvršiti u roku 6 (šest) mjeseci.

Prema odredbi članka 54. stavka 5. Kaznenog zakona, ako optuženi M. G. ne izvrši u cijelosti ili djelomično rad za opće dobro istekom određenog roka sud će donijeti odluku o izvršenju kazne zatvora u trajanju razmjerno neizvršenom radu za opće dobro.

Obrazloženje

Pobijanom presudom optuženi M. G. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog lanka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u svezi s člankom djela zlouporabe opojnih droga iz č

25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona opisanog pod točkom 1. izreke pa je

I Kž 790/05-6

na temelju istih propisa, a uz primjenu članka 57. stavka 1. i 2. točke b) Kaznenog zakona, osuđen na kaznu zatvora u trajanju tri mjeseca, a optuženi Ž. B. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona opisanog pod točkom 2. izreke, na temelju kojeg propisa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jednog mjeseca, pa je prema njemu na temelju članka 67. Kaznenog zakona primijenjena uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ako optuženi Ž. B. za vrijeme od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 173. stavka 7. Kaznenog zakona od optuženog Ž. B. oduzeto je 10,33 grama opojne droge marihuana.

Na temelju članka 82. Kaznenog zakona u vezi s člankom 466. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02. i 143/02.) optuženom Marku Grguriću je na ime imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom naloženo platiti 150,00 kuna.

Na temelju članka 122. stavka 1. u vezi s člankom 199. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku optuženicima M. G. i Ž. B. naloženo je platiti paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu po 500,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi M. G., po branitelju, odvjetniku Đ. V., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se ovom optuženiku izrekne blaža kazna.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Spis je, u skladu s odredbom članka 373. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku, dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Sjednica vijeća održana je u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja optuženika, odvjetnika Đ. V., a u odsutnosti optuženika koji je o sjednici uredno izviješten. Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je na sjednici vijeća ostala kod prijedloga da se žalba optuženika odbije, a branitelj optuženika predao je pisanu izjavu optuženika o pristanku da se izrečena kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja je pri odmjeravanju kazne optuženom M. G. olakotnim cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak, mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela i činjenicu da se radi o malim količinama opojne droge, a od otegotnih okolnosti našao je samo povećanu društvenu opasnost počinjenog djela. Navedene olakotne okolnosti cijenjene su osobito izraženima, zbog čega su primijenjeni propisi o ublažavanju kazne.

Optuženik u žalbi navodi da je izrečena kazna zatvora prestroga, jer da olakotne okolnosti nisu u dovoljnoj mjeri cijenjene te da je prvostupanjski sud propustio cijeniti i djelomično priznanje optuženika, kao i okolnost da je zaposlen.

I Kž 790/05-6

Kada se činjenica da je optuženi M. G. već dulje vrijeme zaposlen (to je bio u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, a, prema priloženoj dokumentaciji, na istom radnom mjestu radi i u vrijeme drugostupanjske sjednice) razmotri u kontekstu optuženikove ranije neosuđivanosti, mladenačke nepromišljenosti koja je očigledno pridonijela počinjenju djela te optuženikovog kritičkog stava prema tom djelu, valja zaključiti da za ostvarenje svrhe kažnjavanja nije potrebno izvršenje kazne zatvora, već da će opća svrha kaznenopravnih sankcija opisana u članku 6. Kaznenog zakona biti ostvarena i zamjenom izrečene kazne radom za opće dobro na slobodi, koji će na optuženog G. dovoljno utjecati da više ne čini ovakva ili slična kaznena djela.

Stoga je, primjenom članka 54. Kaznenog zakona, izrečenu kaznu valjalo zamijeniti radom za opće dobro na slobodi u razmjenom trajanju, dakle, u trajanju trideset radnih dana, a rok za izvršenje tog rada određen je u trajanju šest mjeseci.

Ako optuženi G. ne izvrši u tom roku ovu obvezu, bit će određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u skladu s odredbom članka 54. stavka 5. Kaznenog zakona.

Stoga je, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 379. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju članka 390. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku prihvatiti žalbu optuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to odlučeno u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. kolovoza 2008.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Ante Potrebica, v.r.