Rev-1328/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1328/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja Č. M. i I. iz S. T., koje zastupa I. Z., odvjetnik iz S. B., protiv tužene ZOIO C. Z., Filijala S. B., koju zastupa punomoćnik B. R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 19. veljače 1991. br. Gž- 151/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 4. prosinca 1990. br. P-821/90-10, u sjednici održanoj dana 5. studenog 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e :

Prvostepenom presudom naloženo je tuženoj osiguravajućoj organizaciji da tužiteljici Č. M. plati svotu od 86.107,00 dinara a tužitelju Č. I. iznos od 15.600,00 dinara sa odgovarajućom kamatom i parnični trošak od 28.000,00 dinara u roku od 15 dana, dok je dio zahtjeva tužbe iznad dosuđenih iznosa odbijen. Ta je presuda potvrđena odlukom Okružnog suda u Sl. Požegi od 19. veljače 1991. godine broj Gž-151/91-2.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju su izjavili tužitelji iz svih razloga predviđenih u zakonu s prijedlogom da se revizija prihvati, obje odluke ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se Javni tužilac Republike Hrvatske izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Bitnu povredu postupka revidenti nalaze u činjenici što su sudovi prihvatili vještvo S. dr R., a ne i vještvo iskusnijeg i poznatijeg pčelara P. I., čije je mišljenje potpuno suprotno nalazu i mišljenju vještaka S., pa je i bila dužnost suda da nalaze vještaka usuglasi, ili pak da zatraži mišljenje drugih vještaka (čl. 354. st. 2. t. 13. u vezi čl. 251. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku, koji se zakon temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzima kao zakon Republike Hrvatske, "Narodne novine" br. 53/91, u daljnjem tekstu ZPP). Nadalje sudovi ocjenjuju da su tužiteljica Č. M. i sada pok. M. M. djelomično odgovorni za nastalu štetu i to u razmjeru od 35%, što je po mišljenju tužitelja pogrešno. U postupku je dokazano da Č. M. i M. nisu mogli voziti priručna kolica sa flašama meda po neravnom nogostupu, koji i ne postoji, a ne postoji ni obveza obilježavanja kolica svjetlosnim znacima, u čemu i vide pogrešnu primjenu materijalnog prava.

Prvostepeni sud je nakon izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku koga su tužitelji predložili P. I., taj isti dokaz proveli i saslušanjem drugog vještaka S. dr R. (raspravni zapisnik od 4.XII.1990. godine). U takovoj procesnoj situaciji nije bilo zapreka da sudovi prihvate onaj nalaz koji zbog potpunosti, jasnoće i stručne argumentacije odgovara onom činjeničnom stanju koje osigurava donošenje zakonite i pravilne odluke o sporu, a to je upravo mišljenje vještaka S. dr R.. Naime, utvrđenje je sudova da Č. M. i M. nisu ostvarivali zaradu prodajom meda, da se pčelarstvom nisu ni bavili, a upravo njihovo slabo poznavanje te privredne djelatnosti dovelo je do pomora pčela a time i do veće štete nego što bi stvarno trebala biti, a baš te okolnosti vještak P.I. označio je kao izgubljenu korist tužitelja, što je u protuslovlju sa već izviđenim okolnostima, pa kraj takovog stanja stvari sud nije ni trebao provoditi one parnične radnje koje su procesnim zakonom za slučaj neslaganja vještaka propisane (čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a), što pak znači da se nije ni ostvarila bitna povreda postupka na koju su tužitelji ukazivali.

U postupku je utvrđeno da su se tužiteljica Č. M. i sada pok. Č. M. u kritičnom trenutku kretali desnom stranom kolovoza, uz rub ceste u smjeru u kojem se kretao i nailazeći autobus. Tužiteljica je ispred sebe gurala tačke natovarene sa flašama meda, a iza nje se kretao sada pok. Č. M. koji je vukao priručna kolica natovarena medom, a koja prema nalazu vještaka nisu bila obilježena svjetlosnim znacima (noćni uvjeti puta). Mišljenje je vještaka da do prometne nezgode ne bi ni došlo da su se pješaci (tužiteljica i Č. M.) kretali postojećim nogostupom. Za kretanje pješaci su koristili kolnik i to u bočnoj udaljenosti od ruba kolnika za 1,20 m. U takovoj prometnoj situaciji očito je da je smjer kretanja pješaka bio pogrešan, da su za nesmetano kretanje propustili koristiti postojeći nogostup uz rub samog kolnika i da su im noćni uvjeti puta nalagali obilježavanje priručnih kolica, kako radi vlastite sigurnosti u prometu tako i radi obavještavanja ostalih učesnika u prometu na opreznu vožnju. Kraj takovih za ovaj spor i odlučnih činjenica sudovi su i po mišljenju ovog suda pravilno utvrdili i ocijenili da su oštećeni svojim ponašanjem u prometu djelomično doprinijeli nastanku štete i to u realno utvrđenom razmjeru od 35%.

Dakle nema povreda postupka niti pogrešne primjene materijalnog prava, pa ni onih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP-a) zbog čega je reviziju tužitelja kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393 ZPP-a).

U Zagrebu, 5. studenog 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.