I Kž-677/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 677/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića, mr. sc. Branka Brkića, Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. M. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 10. lipnja 2013. godine, broj: K-32/12, u sjednici održanoj dana 12. ožujka 2014. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. M. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. M. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), činjenično i pravno opisanog u toč. 1) izreke pobijane presude, te je za to kazneno djelo, na temelju čl. 90. u vezi čl. 33. KZ/97, a uz primjenu odredbi čl. 57. st. 1. i 4. d) KZ/97, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

Istom presudom, opt. M. M., na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje u tekstu: ZKP/08) oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz čl. 318. st. 1. KZ/97 u vezi čl. 119. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 71/06 – dalje u tekstu: ZID KZ), činjenično i pravno opisanog u toč. 2) izreke pobijane presude.

Po čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. D. K. sa imovinskopravnim zahtjevom upućen je na parnicu.

I Kž 677/13-4

Po čl. 80. KZ/97 od opt. M. M. oduzeta su dva noža, na temelju potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP S. od 24. srpnja 2012. godine, broj: 0522652.

Po čl. 148. st. 5. ZKP/08, opt. M. M., u odnosu na osuđujući dio presude, oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. – 6. ZKP/08, dok su troškovi kaznenog postupka, u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, po čl. 145. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP/08, pali na teret proračunskih sredstava.

Istom presudom, po čl. 98. st. 6. ZKP/08 ukinute su mjere opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP/08 koje su naložene opt. M. M. rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 8. ožujka 2013. godine, broj: K-32/12-9 (Kv-30/13).

Protiv te presude žalbe su podnijeli: opt. M. M., po branitelju D. Č., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje; državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se opt. M. M. „proglasi krivim za kazneno djelo iz toč. 2), a za kazneno djelo iz toč. 1) osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju“.

Odgovor na žalbu opt. M. M. podnio je državni odvjetnik, s prijedlogom da se žalba opt. M. M. odbije kao neosnovana.

Po čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen nadležnom državnom odvjetniku na dužno razgledanje.

Žalbe nisu osnovane.

Na žalbu opt. M. M.

Prije svega, iako se opt. M. M. žali i zbog drugih osnova radi kojih se presuda može pobijati (bitne povrede odredaba kaznenog postupka...) iz obrazloženja žalbe proizlazi da se opt. M. M. isključivo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, posljedične povrede kaznenog zakona i odluke o kazni.

U pogledu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, opt. M. M. u žalbi ističe da je svjedok S. Ž. „neistinito iskazivao“; da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio mehanizam nastanka tjelesne ozljede na opt. M. M.; da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio subjektivni odnos opt. M. M. prema kaznenom djelu tj. da je pogrešno utvrdio da je opt. M. M. postupao temporae criminis s namjerom da ošt. D. K. liši života, te konačno, da je opt. M. M. kazneno djelo ostvario u situaciji nužne obrane, te da ga je zbog toga trebalo osloboditi od optužbe.

Suprotno svim tvrdnjama opt. M. M. iznesenim u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti prihvaća ocjenu izvedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda – a u pogledu utvrđenja činjeničnog stanja u ovom kaznenom predmetu

I Kž 677/13-4

(str. 6. – 9. pobijane presude) te smatra da prvostupanjski sud nije ni pogrešno a niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

Naime, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da na temelju iskaza svjedoka S. Ž. (koji je čitavo vrijeme bio nazočan počinjenju kaznenog djela i kritičnom događaju), te nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine dr. Ž. K. (kao i prijavi o ozljedama optuženika i oštećenika) nedvojbeno proizlazi da je opt. M. M., u stanu svjedoka S. Ž., u pijanom stanju (sa koncentracijom alkohola u krvi 1,88 g/kg) nožem ubo u lijevu stranu vrata ošt. D. K., zadavši mu otvorenu ranu grkljana i dušnika koje povrede su ocijenjene kao teška tjelesna ozljeda – te takvim svojim postupanjem ostvario sve elemente bića kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. KZ/97 – kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u cijelosti prihvaća razloge prvostupanjskog suda o namjeri opt. M. M. da liši života ošt. D. K. (str. 8. odl. 2.pobijane presude), te na iste razloge upućuje opt. M. M..

Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da opt. M. M. niti u jednom trenutku nije bio napadnut od strane ošt. D. K. – jasno je da se postupanje opt. M. M. ne može podvesti pod pravnu ustanovu nužne obrane, kako to precizno obrazlaže prvostupanjski sud na str. 8. odl.

4. pobijane presude, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na koje također upućuje opt. M. M..

Na taj način prvostupanjski sud niti je pogrešno a niti nepotpuno utvrdio činjenično stanje a niti je posljedično povrijedio kazneni zakon na štetu opt. M. M..

S obzirom na okolnost da je ostvarenje kaznenog djela počinjeno od strane opt. M. M., ostalo u pokušaju, te da je pored toga prvostupanjski sud utvrdio da je opt. M. M. primarni delikvent tj. neosuđivana osoba, te da je kazneno djelo ostvario u pijanom stanju, uz utvrđenje i otegotnih okolnosti na strani opt. M. M., Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, također smatra da će se kaznom zatvora u trajanju od 3 (tri) godine ostvariti sve opće svrhe kaznenopravnih sankcija iz čl. 6. KZ/97, te će se ujedno ostvariti i svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ/97, te da će upravo izrečena kazna preventivno djelovati kako na opt. M. M. tako i na sve ostale građane da u budućnosti ne čine kaznena djela.

Navodi u žalbi koji se odnose na nesrazmjer fizičke snage između opt. M. M. i policajaca N. Ž. i I. P. odnose se na kazneno djelo iz toč. 2) i nemaju uzročno posljedičnu vezu sa inkriminacijom iz toč. 1) izreke pobijane presude, pa time niti na odluku o kazni.

Na žalbu državnog odvjetnika

U odnosu na odluku o kazni

Okolnosti istaknute u žalbi (upornost opt. M. M., posjedovanje još jednog noža kojeg je opt. M. M. držao u džepu hlača...) nisu okolnosti koje opravdavaju osudu na strožu kaznu opt. M. M., pa se državni odvjetnik upućuje na razloge već iznesene u ovoj odluci u pogledu odluke o kazni.

U odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude

(toč. 2))

I Kž 677/13-4

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio „.... da je ostalo dvojbeno da li je opt. M. M. nožem u ruci htio napasti policajce ili oštećenika...“ (str. 10. odl. 4. pobijane presude) – jer iz dokaznog postupka, prema mišljenju državnog odvjetnika, proizlazi da je „... opt. M. M. nasrnuo na njih i nije postupao po njihovoj naredbi...“ (str. 2. odl. 5. žalbe).

Naime, sâm državni odvjetnik u žalbi ističe da „... nesporno proizlazi da je okrivljenik kritične zgode kod sebe imao dva noža... i da je uporno pokušavao ući u ambulantu i nije postupao prema naredbi policajaca koji su mu naredili da baci nož, već je okrivljenik uporno navaljivao prema ulazu u ambulantu...“ (str. 2. odl. 4. žalbe). Takav opis događaja, te iskazi obojice policajaca ne omogućuju siguran zaključak da je opt. M. M. napadao ili ozbiljno prijetio da će izravno napasti policijske službenike – u smislu radnje ostvarenja kaznenog djela iz čl. 318. st. 1. KZ/97, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, te je zbog toga s razlogom opt. M. M., po čl. 453. toč. 3. ZKP/08, oslobođen od optužbe da bi počinio terećeno kazneno djelo.

Svi ostali navodi u žalbi (da je opt. M. M. jedan nož držao u džepu; nezaustavljanje opt. M. M. prilikom pokušaja ulaska u ambulantu i dr.) ne dovode u pitanje temeljni zaključak prvostupanjskog suda da nema dovoljno dokaza da je opt. M. M. ostvario terećeno kazneno djelo, na način opisan u izreci pobijane presude (toč. 2)).

Odluke o imovinskopravnom zahtjevu, oduzimanju predmeta, te troškovima kaznenog postupka, utemeljene su na zakonu, za iste je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, te na iste razloge upućuje žalitelja.

Kako žalbe opt. M. M. i državnog odvjetnika nisu osnovane, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona ili postupka na koje sud posebno pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 482. ZKP/08, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 12. ožujka 2014. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.