Revr-507/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 507/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Jadranka Juga, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. G. iz R., kojega zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u R., protiv tuženika „L. R.“ d.d. R., kojega zastupaju punomoćnici M. Z. i D. D., odvjetnici u R., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4245/06 od 6. veljače 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-4403/05 od 29. ožujka 2006., u sjednici održanoj 28. siječnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonit i nedopušten izvanredni otkaz od 9. rujna 2005. kojim je otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 23. studenog 2004. između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca te da prema tome radni odnos tužitelja nije prestao. Naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na poslove 403-RTS-3 org. jedinica 142 200 operativa RTS odnosno na odgovarajuće poslove te mu naknadi trošak postupka u iznosu od 3.660,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba parničnog postupka i predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu shodno navodima revizije te traži trošak revizije ili da ukine obje nižestupanjske presude.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama. Ne postoji proturječje između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH i 84/08 – dalje: ZPP) na koju ukazuje revident.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi kako je nedopušten izvanredni otkaz ugovora o radu te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.U revizijskoj fazi postupka je sporno je li tuženik počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa time što nije došao raditi u subotu 27. kolovoza 2005. u prvu smjenu iako ga je poslodavac 25. kolovoza 2005. pismeno obavijestio da je zbog izvanredne potrebe obvezan doći raditi u subotu.

Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 114/03, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Tijekom postupka je utvrđeno da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju jer nije došao raditi u subotu 27. kolovoza 2005. koji dan se prema odluci tuženika o promjeni rasporeda redovnog radnog vremena zbog izvanredne situacije trebao računati kao redovni dan.

Ovaj sud slaže se sa ocjenom nižestupanjskih sudova da se u ovom konkretnom slučaju odbijanje tužitelja da dođe na rad u subotu 27. kolovoza 2005. kao redovni dan ne može smatrati osobito teškom povredom obveze iz radnog odnosa. Tuženik nije poštivao proceduru propisanu odredbom čl. 17. toč. 2. Kolektivnog ugovora za radnike trgovačkog društva „L. R.“ d.d. koja je trebala prethoditi odluci o odrađivanju posla u subotu koja će se računati kao redovno radno vrijeme zbog čega tužitelj ne može snositi štetne posljedice što takvu odluku poslodavca nije poštivao.

Odredbom čl. 15. točka 3. i 4. Kolektivnog ugovora za radnike trgovačkog društva L. R. d.d. (u daljem tekstu- Kolektivni ugovor) određeno je da se tjedno radno vrijeme raspoređuje u pravilu na pet radnih dana po 8 sati rada od ponedjeljka do petka. Kada potrebe radnog procesa to zahtijevaju, poslodavac je ovlašten odlučiti o tjednom rasporedu radnog vremena različitom od onog navedenog u prethodnom stavku uz poštivanje propisanog postupka.

Odredbom čl. 17. točka 2. Kolektivnog ugovora propisano da kada potrebe procesa to zahtijevaju potpisnici mogu odlučiti da se za te slučajeve tjedno radno vrijeme odrađuje kao redovno subotom ili promjenom smjene .

Iz spomenutih odredbi proizlazi da je kod tuženika tjedni raspored radnog vremena određen Kolektivnim ugovorom. Tuženik je stoga ovlašten odlučiti o izmjeni tjednog rasporeda radnog vremena zbog neke izvanredne situacije kao npr. povećanja opsega posla ili najave da će u subotu u luku doći brod koji prevozi banane, kao što je to bilo u konkretnom slučaju samo uz suglasnost sindikata koji su potpisali Kolektivni ugovor.

Kako je tuženik donio odluku o preraspodjeli radnog vremena na način da će tužitelj raditi u subotu 27. kolovoza 2005. koji dan se treba računati kao redovni dan, a da se o tome nije dogovorio sa sindikatima koji su potpisali Kolektivni ugovor tada spomenuta odluka nije u skladu sa postupkom koji je propisan odredbom čl. 17. toč. 2. Kolektivnog ugovora za donošenje odluke da se tjedno radno vrijeme odradi kao redovno u subotu. Stoga opravdano nižestupanjski sudovi smatraju da se odbijanje tužitelja da dođe na rad u subotu 27. kolovoza 2005. koji dan se trebao računati kao redovni dan ne može smatrati opravdanim razlogom za izvanredni otkaz.

Zbog navedenog se nisu ispunile sve pretpostavke propisane odredbom čl. 114. st. 1. za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te je pravilna odluka nižestupanjskih sudova kada su prihvatili tužbeni zahtjev i utvrdili da otkaz nije dopušten i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

Revizijski navodi da je postojala izvanredna potreba za radom tužitelja tijekom subote ne opravdavaju tuženika da odluku o preraspodjeli radnog vremena donese bez suglasnosti ostalih potpisnika Kolektivnog ugovora.Zato se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena presuđeno je kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 28. siječnja 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.