Rev-797/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 797/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. pošta i telekomunikacije, javno poduzeće s.p.o. Z., C. pošta K., protiv tuženih D. B. i D. S., oboje iz K., uz sudjelovanje umješača S. M., a svi zastupani po punomoćniku P. B., odvjetniku iz Z., radi otkaza stanarskog prava i iseljenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 31. svibnja 1995. godine br. Gž-442/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 26. listopada 1994. godine br. P-1542/92, u sjednici održanoj dana 4. rujna 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Usvaja se otkaz stanarskog prava u odnosu na tuženike D.B. i D.S.

Nalaže se tuženicima da isele iz stana koji se nalazi u K., akoji stan se sastoji od dvije sobe, kuhinje, i nusprotorija u ukupnoj površini od 51,84 m5, te taj stan slobodan od osoba i svih stvari predaju u posjed tužiteljima u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja".

Tužitelj Hrvatska pošta i telekomunikacije Z., Centar pošta K., dužan je tuženima naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.574,00 kuna, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja". Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje presude nižestupanjskih sudova ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

U odgovoru na reviziju tuženici su predložili da se revizija odbije kao neosnovana, dok se državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji nije izjasnio.

Revizija je neosnovana.

Opravdavajući reviziju tužitelj navodi da je sporni stan dodijeljen rješenjem stambene komisije Skupštine općine K. dana 8. siječnja 1992. godine na privremeno korištenje O.D.

Pa da, kako tuženici nisu koristili pravnu zaštitu sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o privremenom korištenju stanova ("NN" br. 66/91), a niti drugu pravnu zaštitu, ne mogu s uspjehom u ovoj parnici isticati opravdanost razloga za nekorištenje stana duže od šest mjeseci upravo iz tog uzroka.

Stoga da je povrijeđeno materijalno pravo, a ujedno je i počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. ZPP, jer postoji proturječje između izreke presude odnosno njenih razloga o odlučnoj činjenici, tj. opravdanosti razloga za nekorištenje stana sa ispravom, tj. rješenjem o dodjeli stana na privremeno korištenje.

Ovo stajalište po prosudbi ovog suda s obzirom na utvrđenja nižestupanjskih sudova ne bi se moglo prihvatiti, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13., jer nije utvrđeno proturječje između izreke i njenih razloga, a u razlozima presude cijenjeno je citirano rješenje kao jedan od dokaza.

Opravdanost razloga za nekorištenje stana duže od šest mjeseci sudovi temelje na slijedećim utvrđenjima:

- da tuženici, nosioci stanarskog prava na spornom stanu u kojem su stanovali sa svojom kćerkom kao članom porodičnog domaćinstva u ovom postupku umješačem nisu napustili stan, već su privremeno na uobičajen način ali ne duže od 6 mjeseci boravili u svojoj vikend-kući u R.,

- da je O.D. ušla u stan krajem 1991. godine po prethodnom dogovoru s tuženicima u kojem je trebala koristiti samo jednu sobu i to na kraće vrijeme,

- da je kćerka tuženih izbivala u to vrijeme iz stana jer je kao djelatnik tužitelja upravo u razdoblju od 6. 6. 1991. do 14. 11. 1992. godine zbog potreba službe upućena na rad u pošte R. i K. radi zamjene djelatnika, odnosno u ispunjenju radne obveze (l. 33. i 34. spisa),

- da je O.D. kada je ishodila rješenje o privremenom korištenju stana dana 8. 1. 1992. godine onemogućila tuženike da uđu u stan o čemu su tuženici odmah izvijestili tužitelja - vlasnika stana,

- da je upravo temeljem obavijesti tuženika tužitelj pokušao po svojim djelatnicima ući u stan, ali im je to također onemogućeno od strane O.D.,

- da su zatim upravo tužitelj i tuženici zajedno ishodili storniranje rješenja o privremenom korištenju stana dana 26. 10. 1992. godine od strane kmisije koja ga je i donijela, jer za njeno donošenje nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti.

Stoga u takvoj činjeničnoj situaciji nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja temeljem odredbe čl. 99. st. 2. Zakona o stambenim odnosima, temeljem koje odredbe otkaz stanarskog prava prema odredbama st. 1. tog članka ne može se dati osobi koja stan ne koristi zbog toga što se nalazi na liječenju, izvršavanju vojne obveze ili drugih opravdanih razloga.

U pravu je tužitelj, kada tvrdi da su tuženici imali mogućnost pravne zaštite upravnim putem, no sama okolnost što su tuženici propustili koristiti taj pravni put zaštite u konkretnom slučaju ne može biti isključivo odlučna za prosudbu o neosnovanosti odnosno osnovanosti razloga za nekorištenje stana duže od šest mjeseci.

Uostalom, protiv rješenja o privremenom korištenju stana u smislu čl. 7. st. 2. Zakona o privremenom korištenju stanova upravni spor je mogao pokrenuti samo tužitelj, a stanar je imao mogućnost ostvarenja pravne zaštite u smislu čl. 10. st. 1. citiranog zakona kroz zahtjev za obnovu postupka.

Stoga su s osnovom nižestupanjski sudovi cijeneći sve poduzete aktivnosti tuženika kod tužitelja tako i kod nadležne komisije, kao i one poduzete zajedno s tužiteljem, a što je i rezultiralo u konačnici poništenjem privremenog rješenja zaključili, da tuženici nisu mogli koristiti stan iz opravdanih razloga.

Kako dakle nisu ostvareni razlozi zbog kojeg je revizija izjavljena, a niti je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. rujna 1997. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.