Legislator Case Law & Legislation
Revr-1295/2011-2 AI generated

Supreme Court allows cumulative payment of special condition and overtime supplements for prison officials.

Case Number Revr-1295/2011-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the Republic's revision against a lower court ruling ordering the state to pay an employee. The court found that the employee, a prison official, was entitled to both a special condition supplement and an overtime supplement, which must be calculated cumulatively on the base salary. The court ruled that lower courts correctly applied material law by recognizing these non-exclusive rights despite the absence of a specific regulation at the time.

Legislator headnote

AI generated

čl. 35., čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike; Državni službenici i namještenici imaju pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću koji jedne druge ne isključuju, a takva prava se kumuliraju.

Keywords

AI generated
cumulative payment of supplements prison officials employment overtime condition supplement collective agreement interpretation state employee rights non-exclusive salary increases base salary calculation

Cited Legislation

AI generated
čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike
čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku
Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev.
čl. 392.a st. 2. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1295/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz Č., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. K. i R. M.-B. u P., protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-133/11-2 od 14. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1021/09-15 od 11. studenoga 2010., u sjednici vijeća održanoj 18. studenoga 2015.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužitelju platiti 1.971,85 kn sa zateznim kamatama i nadoknaditi mu parnične troškove u iznosu 1.537,50 kn,

Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela izvanrednu reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev.

Tužitelj na reviziju nije odgovorio.

Revizija nije osnovana.

Postupajući u smislu odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, zbog kojih je revizija podnesena.

Predmet spora je zahtjev za isplatu 1.971,85 kn sa zateznim kamatama s osnova dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na isplaćenu naknadu za prekovremeni rad tužitelja kao državnom službeniku u razdoblju od siječnja 2008. do srpnja 2008.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj u spornom razdoblju bio zaposlen u Okružnom zatvoru u P. na poslovima osiguranja,

- da mu tuženica za prekovremene sate ostvarene u utuženom razdoblju nije isplaćivala dodatke za posebne uvjete rada i za zvanje,

- da nije sporan broj ostvarenih prekovremenih sati u utuženom razdoblju i izračun visine razlike na ime neisplaćenog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na taj prekovremeni rad,

- da je tužitelj prekovremene sate rada ostvario na istom radnom mjestu na kojemu je za redovan rad isplaćen dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za zvanje.

Polazeći od odredbe čl. 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 92/04, 141/04 i 150/04 - dalje u tekstu: KU/2004), nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim i prihvatili uz shvaćanje da državni službenici imaju pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za zvanje, a taj dodatak prema stajalištu nižestupanjskih sudova pripada službeniku na ukupnu naknadu za rad, bez obzira na to radi li se o radu u redovnom radnom vremenu ili prekovremenom radu. Za prekovremeni rad službeniku pripada i dodatak iz čl. 39. KU/04, neovisno o ostalim dodacima na plaću.

Kako pak tuženica nije isplatila tužitelju dodatak od 30% za posebne uvjete rada i za zvanje na plaću za prekovremeni rad, premda je doneseno rješenje o pravu na dodatak za plaću, kao i obzirom na to da nije sporan izračun prekovremenih sati i plaće za prekovremeni rad, nižestupanjski sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili te naložili tuženici isplatu spornog dodatka na plaću za prekovremeni rad tužitelja.

Tuženica smatra da je u donošenju pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredbe KU/04, Zakona o državnim službenicima, Zakona o izvršavanju kazne zatvora te Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi.

Pri tome u podnesenoj izvanrednoj reviziji postavlja dva materijalnopravna pitanja:

„1. Ima li tužitelj pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje i na sate odrađenog prekovremenog rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća?

2. Imaju li državni službenici i namještenici pravo na isplatu posebnih dodataka na plaću ako takvi dodaci nisu izričito propisani Kolektivnim ugovorom koji je mjerodavan za utuženo razdoblje, odnosno, da li sud može nedostatak odgovarajućih odredbi nadomjestiti priznanjem prava na posebne dodatke državnim službenicima i namještenicima ekstenzivnim tumačenjem odredbi Kolektivnog ugovora koje se odnose na priznanje prava na isplatu dodataka na plaću?“

Revidentica smatra da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona jer Vrhovni sud Republike Hrvatske o njima još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njima mogli imati različita pravna shvaćanja, a zbog različitog tumačenja određenih zakonskih odredbi.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su određeno naznačena pravna pitanja u reviziji važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, jer o njima još nije zauzeo pravno shvaćanje, a riječ je o pitanjima u kojima se može očekivati različita praksa nižestupanjskih sudova. Stoga je ovako podnesena izvanredna revizija dopuštena.

Odgovarajući na postavljena pitanja treba poći od općeg pravila iz čl. 12. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04-pročišćeni tekst - dalje: ZR) o primjeni za radnike najpovoljnijeg prava. Ako je neko pitanje iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ZR nije drukčije određeno. Ovo pravilo primjenjuje se i na prava i obveze državnih službenika i namještenika na temelju odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“, broj 27/01 - dalje: ZDSN).

U spornom razdoblju radnopravni odnos između državnih službenika i države kao poslodavca uređuje Zakon o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 42/06, 77/07, 107/07 i 27/08 - dalje u tekstu: ZDS), čijim prijelaznim i završnim odredbama (čl. 144. st. 1.a) i nakon stupanja na snagu ZDS-a su ostale na snazi odredbe čl. 108. do 112. ZDSN-a kojima su uređene plaće državnih službenika, a sve do donošenja posebnog zakona kojim će se urediti plaće i druga materijalna prava državnih službenika.

Pored navedenih zakonskih odredbi ostali su na snazi i provedbeni propisi doneseni na temelju tih odredbi, pa i Uredba o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“, broj 72/04 i 58/08).

Odredbom čl. 4. Uredbe, poslovima s posebnim uvjetima rada smatraju se poslovi ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu pravosuđa, uprave i lokalne samouprave te poslovi ovlaštenih osoba u Upravi za zatvorski sustav.

Tužitelj izvjesno spada u navedenu kategoriju državnih službenika.

Prema odredbi čl. 35. KU/04 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta za koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće.

Odredbom čl. 39. KU/04 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40 %, za prekovremeni rad 50% i dr. Izričito je određeno da se dodaci iz čl. 39. st. 1. KU/04 međusobno ne isključuju.

Kolektivnim ugovorom nije bilo izričito određeno na koji način će se pri izračunu plaće primijeniti odredba Uredbe o poslovima i posebnim uvjetima rada u državnoj službi. Takva odredba unesena je tek u Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08 - dalje: KU/08), čijom odredbom čl. 44. st. 3. je određeno da se državnim službenicima i namještenicima koji rade u posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz tog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.

Iz sadržaja citiranih odredbi zakona i KU/04 proizlazi da su državnim službenicima i namještenicima priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju.

Dakle, ako tužitelj po KU/04 ima pravo na određene dodatke na plaću, a prema izdanom mu rješenju ima pravo i na druge dodatke, ta se prava kumuliraju, a dodaci na plaću odnose se na kako na plaću za redovno radno vrijeme, tako i na plaću za prekovremeni rad. Zato u odgovoru na postavljeno pitanje valja imati u vidu da je tužitelju osim prava na povećanje plaće po KU/2004 rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav, Zavor u P. od 21. prosinca 2007. priznato pravo na dodatak na plaću u visini od 30% po osnovi rada na poslovima s posebnim uvjetima rada.

Ova dilema konačno je razriješena donošenjem novog KU/08 kojim je izričito određen način obračuna dodatka na plaću, no takav način obračuna proizlazio je i iz mjerodavnih propisa koji su vrijedili do stupanja na snagu KU/08.

Slijedom navedenog, odgovor na postavljeno pitanje može se svesti na sljedeće:

Tužitelj kao državni službenik ima pravo na isplatu posebnog dodatka za posebne uvjete rada i za zvanje na iznos naknade za prekovremene sate rada u vrijeme kada je odredbom čl. 35. i čl. 39. KU/04 bilo propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na posebnim uvjetima rada uvećava osnovna plaća.

Državni službenici i namještenici imaju pravo na isplatu svih posebnih dodataka na plaću, ako takvo pravo proizlazi iz pojedinačnog rješenja o rasporedu na radno mjesto službenika, pravilnika o radu, sporazuma o sklopljenom između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnog ugovora ili zakona, ako drukčije nije propisano ili ugovoreno. Kod nesporne činjenice da tuženica nije na opisani način izvršila obračun plaće tužitelju, te s obzirom da visina neisplaćene plaće nije sporna, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 18. studenoga 2015.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.