I Kž-961/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 961/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Ranka Marijana, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. V. M. i dr., zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama opt. V. M. i opt. M. G. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 6. srpnja 2004. godine, broj K-39/03, u sjednici održanoj dana 5. travnja 2007., u nazočnosti zamjenika glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. V. M. i opt. M. G. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Šibeniku broj K-39/03 od 6. srpnja 2004, opt. V. M. i opt. M. G. proglašeni su krivima radi kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97. 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05 – u daljnjem tekstu: KZ) u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, dok je opt. V. M. proglašen krivim i za kazneno djelo sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ, počinjenog u stjecaju s prvim kaznenim djelom. Opt. V. M. sud prvog stupnja za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ utvrdio je kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 317. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ utvrdio je kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te mu je, uz primjenu odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 60. st. 2. toč. c KZ, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, dok je opt. M. G. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ izrekao kaznu zavora u trajanju od četiri mjeseca. Temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, optuženicima V. M. i M. G. u kaznu je uračunato i vrijeme provedeno u pritvoru od 24. listopada do 5. prosinca 2003.

I Kž 961/04

Na osnovi čl. 173. st. 7. KZ od optuženika je oduzeto pet smotuljaka opojne droge marihuana ukupne količine od 6,5 grama i dvije cigarete od marihuane, te 42,3 grama marihuane, 0,9 grama cvjetnih vrhova stabljike marihuane pomiješanih s duhanom, jedna stabljika marihuane visine 47 cm, 15 sjemenki marihuane, kao i vagu marke “TAC“ s tragovima marihuane.

Temeljem čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), optuženici su oslobođeni plaćanja troškova kaznenog postupka, dok je oštećenik Ž. K. za ostvarenje imovinsko-pravnog zahtjeva upućen na parnicu u skladu s čl. 132. st. 2. ZKP.

Protiv te presude žali se opt. V. M. osobno i po braniteljici V. B. M., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi na ponovno suđenje. Uz osobnu žalbu optuženika priložena je i izjava B. G. s opisom događaja koji se zbio prigodom uhićenja optuženika.

Žalbu je uložila i opt. M. G. po branitelju I. L., odvjetniku iz Š. zbog, kako je navedeno, svih zakonskih razloga iz čl. 366. ZKP, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i optuženica oslobodi od optužbe, odnosno da joj se izrekne uvjetna osuda, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 24. prosinca 2004. broj KŽ-DO-1984/04, izrazio je mišljenje da žalbe optuženika nisu osnovane, te da ih kao takve treba odbiti.

Žalbe optuženika nisu osnovane.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Žalba opt. V. M., premda izjavljena zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, ustvari se odnosi samo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koje bi se sastojalo u tome što je sud prvog stupnja poklonio “bezrezervnu“ vjeru iskazima ovlaštenih službenih osoba, a ne obranama optuženika, a koja se uglavnom svodi na tvrdnju da je opojna droga pronađena kod optuženice M. G. i opojna droga pronađena u stanu optuženika, podmetnuta od strane redarstvenih djelatnika. U odnosu na kazneno djelo iz čl. 317. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ ističe da su redarstveni djelatnici u civilu, bez ikakvog razloga skočili na njega, bacili na tlo i počeli ga udarati, te da se on branio mašući rukama oko sebe, dok mu na ruke nisu stavili „lisice“ i odvezli ga u postaju gdje su ga nastavili tući i maltretirati.

Žalba opt. M. G. izjavljena iz svih zakonskih razloga iz čl. 366. ZKP, usmjerena je također na pogrešno utvrđeno činjenično stanje zbog toga što je sud prvog stupnja prihvatio iskaze svjedoka redarstvenih djelatnika kao istinite i vjerodostojne, premda se radi o

I Kž 961/04

zainteresiranim svjedocima kojima je stalo do toga da se optuženici osude, pa su ne samo neistinito svjedočili, nego su, za vrijeme dok se ona nalazila na ispitivanju u policijskoj postaji, u njezinom stanu podmetnuli opojnu drogu marihuanu kao corpore delicti. Isto tvrdi i za opojnu drogu marihuanu koja je oduzeta od nje prilikom provjere identiteta, tj. da je i ta opojna droga njoj podmetnuta, jer ona kritične zgode kod sebe nije imala nikakvu opojnu drogu.

Navodi iz žalbi optuženika nisu osnovani. Ispravno zaključuje sud prvog stupnja kako je obrana optuženika da im je opojna droga podmetnuta i da o njoj nemaju nikakvog saznanja, a koju ponavljaju i u svojim žalbama, očito neuvjerljiva i neprihvatljiva, te suprotna izvedenim dokazima i utvrđenom činjeničnom stanju, kao i da je takva obrana usmjerena isključivo na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

Suglasne iskaze svjedoka V. B., T. B. i Ž. K. da je opt. V. M., kada su njih trojica, zbog saznanja da optuženici prodaju opojnu drogu marihuanu, uz predočenje policijskih iskaznica, pokušali utvrditi njihov identitet i obaviti vanjski pregled, bez ikakvog povoda udario šakom u glavu svjedoka Ž. K., potvrđuje prijava Doma zdravlja Š. od 24. listopada 2003. g. sačinjena na dan predmetnog događaja, u kojoj se kod navedenog svjedoka konstatiraju ozljeda contusio faciei i posljedica haemathoma barbae. Iskaze navedenih svjedoka, da je tom prilikom, opirući se redarstvenicima, optuženik udarcima nogama i rukama, oštetio na tom mjestu parkirani automobil, potvrđuje zapisnik o očevidu od istog dana, u kojem se konstatiraju udubljenja na desnom blatobranu, vratima i prednjem poklopcu automobila FIAT Uno, vlasnika Z. Ć. iz Š..

Nadalje, da je optuženoj M. G. u isto vrijeme oduzeta opojna droga marihuana ukupne količine od 6,5 grama i dvije cigarete od marihuane (tzv. joint) dokazuje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, dok o opojnoj drogi marihuana, sadnici i sjemenkama indijske konoplje, te vagi marke “TAC“ s tragovima marihuane pronađenoj u stanu optuženika, osim iskaza svjedoka, postoje dokazi kao što su zapisnik o očevidu, zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, foto-elaborat i zapisnici o vještačenju Centra za kriminalistička vještačenja „I. V.“. Vjerodostojnost potvrda o privremenom oduzimanju predmeta nije umanjena zbog toga što su ih optuženici odbili potpisati, što je na tim potvrdama i konstatirano, a to se odnosi i na zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija iz kojeg je vidljivo da je pretraga izvršena u skladu s odredbom čl. 213. i 214. ZKP, tj. temeljem naloga suda i uz nazočnost dvoje svjedoka pretrage V. V. i N. M., oboje iz Š..

S obzirom na navedene dokaze i ovaj sud kao sud drugog stupnja ocjenjuje da je u pobijanoj presudi činjenično stanje ispravno i potpuno utvrđeno, te da navodi iz žalbi optuženika ničim nisu potkrijepljeni, zbog čega ih se ne može prihvatiti. U tome smislu nije ni povrijeđen kazneni zakon, tako da ni taj žalbeni osnov nije prihvatljiv.

Nije utemeljen ni žalbeni razlog previsoko izrečene kazne, koji u svojim žalbama ističu oboje optuženika. Naime, sud prvog stupnja je optuženicima kao olakotne okolnosti uzeo u obzir dosadašnju neosuđivanost i okolnost da su roditelji maloljetne djece, dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je pravilno postupio kada je opt. V. M., uz primjenu odredaba o stjecaju i odredaba o ublažavanju kazni, za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. u svezi s čl. 25. ZID KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju četiri mjeseca, a za kazneno djelo iz čl. 317.

I Kž 961/04

st. 2. u svezi sa st. 1. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te mu, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Također je pravilno odmjerio kaznu i opt. M. G. kada ju je, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. ZID KZ, osudio na kaznu zavora u trajanju od četiri mjeseca.

Okolnost da je pri utvrđivanju i izricanju kazni sud prvog stupnja primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 60. st. 2. toč. c KZ, ukazuje na to da je ispravno valorizirao utvrđene olakotne okolnosti, te imao u vidu načelo individualizacije kazne, a da pri tome nije doveo u pitanje i načelo generalne prevencije, pa ovaj sud nalazi da su kazne optuženicima izrečene u skladu sa svrhom kažnjavanja propisanom u člancima 6. i 50. KZ.

Stoga žalbe optuženika nisu osnovane ni u odnosu na vrstu i visinu kazne, pa ih je trebalo u cijelosti odbiti kao neosnovane.

Kako je iz spisa predmeta vidljivo da su optuženici proveli u pritvoru vrijeme od 24. listopada do 5. prosinca 2003. god., ispravno im je, temeljem odredbe čl. 63. st. 1. KZ, to vrijeme uračunao u kaznu.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 388. ZKP odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. travnja 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.