Rev-1630/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1630/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Damiru Kontrecu u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika B. B. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženice-protutužiteljice M. P. iz Z., (i U.-B.), koju zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i diobe, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru br. Gž-350/11 od 24. svibnja 2011., kojima su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru br. P-611/06 od 29. studenoga 2010., 30. travnja 2014.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja-protutuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi : Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za 2/6 dijela na kući – prizemnici - izgrađenoj na dijelu čest.zem. 341 k.o. U. te dijelu od 2/6 dijela na konobi izgrađenoj u kući sa jugozapadne strane kuće od dvora te suvlasnik za 2/6 dijela na gusterni izgrađenoj u dvoru ispred kuće te betoniranog dvorišta ispred kuće pa do javne ceste, što je tužena dužna priznati i omogućiti tužitelju izdvajanje njemu pripadajućeg dijela navedenih nekretnina u slobodan posjed i vlasništvo kao i nadoknaditi mu parnični trošak u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Utvrđuje se da je prestalo pravo osobne služnosti u korist tužitelja - protutuženika u vidu prava prolaza na dijelu čest.zem. 341 k.o. U. na skici sudskog očevida od dana 19. siječnja 2010. označen likom i točkama M-N-O-P-M u površini od 30 m2 te crpljenja vode iz gusterne na teret čest.zem. 341 k.o. U. koja je u vlasništvu tužene - protutužiteljice pa se slijedom toga tužitelju zabranjuje vršenje tog prava.

III. U preostalom dijelu protutužbenog zahtjeva u kojem se traži da se utvrdi kako je prestalo pravo prolaza u korist tužitelja-protutuženika na teret cijele čest. zem. 341 k.o. U. odbija se protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužitelju da tuženoj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 4.182,50 kn, u roku od 15 dana.“

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere tužitelja koji glasi:

Zabranjuje se tuženoj M. P. gradnja odnosno obavljanje građevinskih radova poput bušenja rupa u zidu kuće, postavljanje željezne konstrukcije na stupove koji se nalaze na dijelu dvorišta i gusterne sagrađenih na čest. zem. oznake 341 k.o. U. odnosno obavljanje bilo kakvih građevinskih radova na ovoj čest. zem. oznake 341 k.o. U. pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 10.000,00 kn te pod prijetnjom daljnjeg novčanog kažnjavanja u slučaju nepridržavanja rješenja o privremenoj mjeri.

Ovo rješenje o privremenoj mjeri ostaje na snazi do pravomoćnog dovršetka raspravljanja u spisu ovog suda pod poslovnim brojem P-611/06, a žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu ovrhu."

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđena su prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv drugostupanjske presude i rješenja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 – dalje: ZPP), dakle izvanrednu reviziju. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati i preinači pobijana presuda i rješenje na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da mu se prizna pravo na naknadu troškova postupka, kao i trošak revizijskog postupka, podredno da se obje nižestupanjske odluke ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženica prije svega ističe da je podnesena revizija nedopuštena, odnosno podredno da je ista neosnovana pa ju se predlaže odbaciti odnosno odbiti.

Revizija je nedopuštena.

U konkretnom slučaju revizija nije dopuštena prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, dakle prema vrijednosnom kriteriju, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn.

Naime, tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, dok povodom protutužbenog zahtjeva koji je postavljen na raspravi održanoj 7. listopada 2010. tuženica nije naznačila vrijednost predmeta spora, niti ju je odredio sud, pa se prema odredbi čl. 40. st. 5. ZPP predmnijeva vrijednost predmeta spora u visini od 50.000,00 kn. Dakle vrijednost pobijanog dijela ni po tužbenom, niti po protutužbenom zahtjevu ne prelazi iznos od 100.000,00 kn (čl. 37. st. 2. ZPP). Stoga niti povodom tužbenog, niti povodom protutužbenog zahtjeva revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena. Osim toga, revizija nije dopuštena niti prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, budući da se ne radi o radnom sporu, niti je drugostupanjska presuda donesena primjenom odredbe čl. 373. a i 373. b ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema st. 3. tog članka u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeća pitanja:

"Da li u slučaju, kao što je u konkretnom slučaju riječ, kada dioba nije u cijelosti realizirana, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, jedan od suvlasnika, a prema drugom suvlasniku koji kao takav svojata cijelu stvar, isti ima pravo postaviti zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva u idealnom dijelu u odnosu na cjelokupnu nekretninu sve do odvajanja odnosno diobe nekretnine u cijelosti?

Da li pravo služnosti, sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prestaje neizvršavanjem, a do kojeg neizvršavanja je došlo zbog fizičkog napada i prijetnji kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari?"

Iako je tužitelj postavio određena pravna pitanja, u reviziji nisu navedeni razlozi zbog kojih su ta pitanje važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, radi čega nisu ispunjeni gore navedene pretpostavke da bi se o predmetnoj reviziji moglo meritorno odlučivalo.

Stoga je valjalo reviziju tužitelja protiv presude odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP.

Tužitelj u reviziji navodi da istu podnosi i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno rješenje kojim je odbijen prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere.

Prema odredbi 12. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08, dalje: OZ) u ovršnom postupku stranka ima pravo izjaviti samo reviziju (tzv. izvanrednu reviziju) iz čl. 382. st. 2. ZPP.

Budući da u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri tužitelj nije postavio određeno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP, to revizija u odnosu na rješenje o privremenoj mjeri nije dopuštena, pa je u tom dijelu valjalo odbaciti reviziju tužitelja temeljem odredbe čl. 392. st. 2. ZPP.

U Zagrebu 30. travnja 2014.

S u d a c:

Damir Kontrec, v.r.