I Kž-580/2006-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 580/06-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća i više sudske savjetnice Lane Petö Kujundžić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika G. I. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, optuženika G. I. C. i optuženika R. E. S., izjavljenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 23. ožujka 2006. godine br. K- 131/01, u sjednici održanoj dana 29. siječnja 2009. godine, u prisutnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. U povodu žalbi, državnog odvjetnika i optuženika G. I. C., a po službenoj dužnosti, temeljem čl. 166. Zakona o kaznenom postupku, protiv optuženika G. I. C. obustavlja se kazneni postupak zbog kaznenih djela iz čl. 218. st. 2. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona i čl. 125. st. 1. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona.

Na temelju čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

II. Uslijed gornje odluke, žalbe, državnog odvjetnika u odnosu na optuženika G. I. C. i optuženika G. I. C., su bespredmetne.

III. Žalbe, državnog odvjetnika u odnosu na optuženika R. E. S. i optuženika R. E. S., odbijaju se kao neosnovane i u odnosu na ovog optuženika potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom od 23. ožujka 2006. godine Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivima optuženike G. I. C. i R. E. S. zbog kaznenog djela iz čl. 125. st. 1. u vezi čl. 33. st. 1. Kaznenog zakona pa im je temeljem čl. 125. st. 1. uz primjenu čl. 67. Kaznenog zakona izrekao uvjetnu osudu tako da se izvršenje kazne zatvora od deset mjeseci svakom, odgađa i

I Kž 580/06-5

određuje vrijeme provjeravanja od dvije godine. Temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 3.000,00 kuna svaki.

Istom presudom, optuženici su, na temelju čl. 354. t. 1. ZKP, oslobođeni od optužbe da bi počinili kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz čl. 218. st. 1. i 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 33. KZ.

Protiv ove presude državni odvjetnik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se presuda preinači na način da se optuženici oglase krivima za izvršenje kaznenog djela razbojništva u pokušaju te da se osude na bezuvjetne kazne zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik G. I. C. po svojoj braniteljici G. K. M. uložio je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je stavljen prijedlog da se izvijesti o sjednici vijeća braniteljica optuženika.

Optuženik R. E. S. podnio je žalbu protiv navedene presude zbog povreda kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U skladu s odredbom čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Vraćajući spis Državnog odvjetništvo Republike Hrvatske dostavilo je pisano mišljenje u kojem u cijelosti podržava žalbu državnog odvjetnika te žalbe obojice optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se žalbe branitelja optuženika i državnog odvjetnika uvaže.

U ovaj drugostupanjski spis predmeta 28. siječnja 2009. godine braniteljica G. K. M. odvjetnica iz Z., dostavila je smrtni list za optuženika G. I. C. iz kojeg proizlazi da je optuženik umro 18. studenog 2007. godine.

Stoga je, zbog smrti optuženika G. I. C., temeljem čl. 166. Zakona o kaznenom postupku trebalo obustaviti kazneni postupak protiv navedenog optuženika i odlučiti kao u izreci pod toč. I.

Ujedno je, temeljem čl. 123. st. 1. Zakona o kaznenom postupku trebalo odlučiti da troškovi kaznenog postupka koji se odnose na ovog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Zbog navedenog žalbe, državnog odvjetnika u odnosu na optuženika G. I. C. i tog optuženika, su bespredmetne.

I Kž 580/06-5

Žalbe, državnog odvjetnika u odnosu na optuženika R. E. S. i tog optuženika, nisu osnovane.

Nije osnovana žalba državnog odvjetnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP.

Ovu bitnu povredu postupka žalitelj obrazlaže tvrdnjom, da je izreka presude nerazumljiva te proturječna sama sebi i razlozima, budući da je prvostupanjski sud razdvojio optužbu u dva dijela i za jedan dio osudio optuženike i dodao postojanje duga, a za drugi dio oslobodio optuženike, za kazneno djelo pokušaja razbojništva, iako je traženje novca i uporabu pištolja prvostupanjski sud smatrao nedvojbeno utvrđenim, jer je tako navedeno u obrazloženju presude.

Suprotno žalbi, prvostupanjski sud je ispravno, sukladno rezultatima provedenog postupka, razdvojio radnje počinjenja kaznenog djela pokušaja otmice i pokušaja razbojništva s time da je sada osuđen samo optuženik R. E. S. kao supočinitelj u kaznenom djelu pokušaja otmice.

Naime, prvostupanjski sud je zaključio da su optuženici neovlašteno ušli u stan nakon što su u nekoliko navrata uzalud tražili S. F. zvanog F. koji je dugovao novac optuženiku G. I. C.. Tamo su u stanu zatekli D. G. I. i T. A. V., koje je ranije optuženik G. I. C. vido s F.. Stoga je ispravno sud prvog stupnja zaključio da nije bilo dokaza da su optuženici htjeli opljačkati prisutne ženske osobe već su htjeli novac od dužnika, pa izostavljanje tih činjenica a dodavanje postojanja duga opt. C. ne čini izreku pobijane presude i njezino obrazloženje nerazumljivim i proturječnim. Stoga istaknuta bitna povreda postupka nije ostvarena.

Opt. R. E. S. u uvodu žalbe navodi da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no iako ne obrazlaže tu žalbenu osnovu moglo bi se shvatiti da osporava da su njegove radnje supočiniteljske, pa bi se radilo o žalbenom razlogu pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je, pobijana presuda ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Nisu u pravu žalitelji, državni odvjetnik i optuženik R. E. S. kada navode da je u odnosu na ovog optuženika činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Obrazlažući ovu žalbenu osnovu, žalitelj, državni odvjetnik, u odnosu na oslobađajući dio presude, smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da optuženici nisu počinili pokušaj razbojništva, jer je prvostupanjski sud naveo da je optuženik C. rekao: „Gdje su novci?“ pa je iz toga trebalo izvesti zaključak postojanju namjere optuženika da od oštećenika preuzme novac.

Međutim, prvostupanjski sud je zaključio, a to prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da je namjera optuženika bila da vrate dug i to tako što su primijenili silu prema ženskim osobama u kući gdje živi dužnik, tražeći da im kažu gdje je novac koji im je dužnik dugovao, odnosno u nastavku događaja pokušavaju jednoj ženskoj osobi ograničiti kretanje kako bi naplatili dug, ali ne i da njima, tim ženskim osobama, uzmu stvari ili novac. Stoga je i

I Kž 580/06-5

pravilan zaključak suda prvog stupnja da su optuženici počinili kazneno djelo otmice u pokušaju a ne i kazneno djelo razbojništva u pokušaju.

Optuženik ovu žalbenu osnovu u odnosu na osuđujući dio presude obrazlaže tvrdnjom, da su njegove radnje bile radnje pomaganja, a ne supočiniteljske u odnosu na kazneno djelo pokušaja otmice. Nasuprot tome, prvostupanjski sud ispravno obrazlaže da je optuženik S. uporabio silu jer je uhvatio za bradu svjedokinju V., a opt. C. je prislonio pištolj ošt. I. pa izlaze iz stana do automobila, što sve ukazuje na zajedničko djelovanje supočinitelja te zajedničku volju da ostvare djelo, a ne samo na pomagačke radnje.

Nije u pravu žalitelj, državni odvjetnik, kada se žali zbog odluke o kazni u odnosu na R. E. S., a niti optuženik koji tu žalbenu osnovu nije obrazložio, pa je ista ispitana po službenoj dužnosti, povodom njegove žalbe. Naime, ovaj drugostupanjski sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda prema kojem je optuženiku kao olakotno cijenio da je neosuđivana osoba, da ima uredan i primjeran život, da je zaposlen i da ostvaruje redovite prihode ali i da je njegovom ponašanju doprinijelo protupropisno ponašanje dužnika. Također su cijenjene okolnosti da je djelo ostalo u pokušaju, bez težih posljedica pa primijenjena kaznena sankcija, uvjetna osuda, predstavlja adekvatnu sankciju koja će ostvariti opću svrhu izricanja kaznenih sankcija, sukladno čl. 6 Kaznenog zakona.

Također nije u pravu žalitelj optuženik R. E. S. kada se žali zbog odluke o troškovima postupka jer je prvostupanjski sud ispravno odredio troškove postupka koje se odnose na paušal, imajući u vidu složenost i duljinu trajanja postupka, i tim plaćanjem neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Zbog svega iznesenog, trebalo je žalbe, državnog odvjetnika u odnosu na optuženika R. E. S. i optuženika R. E. S., odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u izreci pod točkom II, na temelju čl. 387. ZKP, s time što je pobijana presuda ispitana i po službenoj dužnosti, u skladu s čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP i utvrđeno je da nije počinjena niti jedna, od u toj zakonskoj odredbi navedenih povreda kaznenog postupka, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

U Zagrebu, 29. siječnja 2009. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Lana Petö Kujundžić, v. r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v. r.