Supreme Court allows civil damages claim for criminal injury by invalidating lower court's statute of limitations ruling.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the plaintiff's appeal against a final judgment dismissing his civil claim for damages. Lower courts had rejected the claim based on the expiration of the statute of limitations, arguing it had passed since the criminal verdict became final. The Supreme Court ruled that the statute of limitations for civil compensation is suspended when criminal proceedings are active, meaning the clock only restarts after the criminal judgment becomes final. Consequently, the Supreme Court overturned the lower court decisions and remanded the case for a new trial.
Legislator headnote
AI generatedčl. 377. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima; When criminal proceedings are pending, the statute of limitations for civil compensation claims is suspended, and the limitation period begins anew only after the criminal judgment becomes final.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3232/1999-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Jasne Brežanski kao predsjednice vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz V., koga zastupa A. Š., odvjetnica iz V., protiv tuženika 1/ M. L. iz V., i 2/ M. B. iz V., koje zastupa punomoćnik S. Č., odvjetnik iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 11. ožujka 1999. godine, br. Gž 117/99-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Valpovu od 3. prosinca 1998. godine, br. P 455/98-4, u sjednici održanoj 8. travnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija, te se ukidaju presude Županijskog suda u Osijeku od 11. ožujka 1999. godine, br. Gž 117/98-2 i Općinskog suda u Valpovu od 3. prosinca 1998. godine, br. P 455/98-4 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Prvostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.500,00 kn i plaćanje parničnog troška.
Protiv drugostupanjske presude je tužitelj pravovremeno izjavio reviziju iz razloga u odredbi čl. 375. st. 1. toč. 1-3. Zakona o parničnom postupku (bitna povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava), te predlaže da se preinače presude i dosudi mu se u cijelosti utuženi iznos.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija je osnovana.
Tužitelj traži isplatu utuženog iznosa na ime naknade nematerijalne štete koju je pretrpio kaznenim djelom počinjenim od strane tuženih, koji su pravomoćno proglašeni krivim za kazneno djelo lake tjelesne ozljede, presudom koja je postala pravomoćna – kako je utvrđeno – 26. svibnja 1996. godine. Tužba je u ovom predmetu podnesena 6. studenog 1998. godine.
Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev zbog zastare potraživanja tužitelja za naknadu štete.
Kritični se događaj odigrao 20. siječnja 1993. godine.
Zastara je, po stajalištu sudova, nastupila jer je prošlo više od dvije i pol godine od pravomoćnosti kaznene presude do podizanja tužbe, a protekao je – tvrde sudovi – i opći zastarni rok od 5 godina nakon pretrpljene štete.
Stajalište sudova nižeg stupnja nije pravilno.
U ovom predmetu nije nastupila zastara potraživanja tužitelja za naknadu štete uzrokovanu kaznenim djelom.
Po odredbi čl. 377. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kad je šteta uzrokovana kaznenim djelom, zastarni rok za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog gonjenja. Prekid zastarijevanja kaznenog gonjenja povlači za sobom i prekid zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete (čl. 377. st. 2. Zakona o obveznim odnosima).
Kako je u ovom slučaju pokrenut i vođen kazneni postupak, prekinut je tijek zastarijevanja kaznenog gonjenja, a to povlači za sobom i prekid zastarijevanja za naknadu štete koja ponovo počinje teći od pravomoćnosti osuđujuće kaznene odluke.
Kako od pravomoćnosti kaznene odluke protiv tuženih, do tužbe nije proteklo više od tri godine, nije nastupila zastara zahtjeva za naknadu štete tužitelja, pa nije bilo razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešne primjene materijalnog prava, sudovi nisu utvrdili sve pravno relevantne činjenice u odnosu na visinu štete, zbog čega je trebalo ukinuti obje presude i riješiti kao u izreci po odredbi čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 8. travnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
mr. Jasna Brežanski, v.r.