Rev-212/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 212/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Jasne Guštek i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. sina A. iz K., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. M. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. K., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. i partneri iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru br. Gž- 1294/07 od 30. rujna 2008., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru br. P-504/00 od 22. ožujka 2007., u sjednici održanoj 25. studenog 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru broj Gž-1294/07 od 30. rujna 2008. u dijelu pod II. izreke kojim se djelomično odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 10.214,50 EUR pa do zatraženog iznosa od 70.745,00 EUR (ukupno za iznos od 60.530,50 EUR) i za isplatu iznosa od 467.178,00 EUR sa ugovorenom kamatom na iznose od 70.745,00 EUR i 467.178,00 EUR po stopi od 21,45% koja teče od 10. prosinca 1999. pa do isplate, kao i u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova te u dijelu kojim je potvrđena odluka o parničnom trošku.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u kojem je tražio od tuženika isplatu iznosa od 70.745,00 EUR s ugovorenom kamatom na taj iznos po stopi od 21,45% tekućom od 10. prosinca 1999. pa do isplate kao i isplatu iznosa od 467.178,00 EUR s ugovorenom kamatom na taj iznos po stopi od 21,45% tekućom od 10. prosinca 1999. pa do isplate, te da mu je tuženik dužan naknaditi trošak parničnog postupka. U toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 945.901,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužitelja te je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na toč. I. izreke na način da je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznos od 10.214,50 EUR sa kamatom koja na iznos od 20.000,00 DEM teče od 29. rujna 1997. do 31. prosinca 2001., a na iznos od 10.214,50 EUR od 1. siječnja 2002. pa do isplate, zatim zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 100.000,00 DEM teče od 29. rujna 1997. do 27. listopada 1997., zatim zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 10.000,00 DEM teče od 29. rujna 1997. pa do 24. prosinca 1998., kao i zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 15.000,00 DEM teče od 29. rujna 1997. do 31. ožujka 1999., a sve po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju. Toč. II. izreke drugostupanjske presude djelomično je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu preko iznosa od 10.214,50 EUR pa do zatraženog iznosa od 70.745,00 EUR (ukupno za iznos od 60.530,50 EUR) i sa isplatom iznosa od 467.178,00 EUR sa ugovorenom kamatom na iznose od 70.745,00 EUR i 467.178,00 EUR po stopi od 21,45% koja teče od 10. prosinca 1999. pa do isplate, zatim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova, te u dijelu pod toč. II. izreke prvostupanjske presude u cijelosti.

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je djelomično odbijena žalba tužitelja, reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da revizijski sud prihvati reviziju, te prvenstveno preinači drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u cijelosti prihvati žalbu tužitelja i prihvati njegov tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine nižestupanjske presude u odnosu na pobijani dio i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija kao neosnovana odbije.

Revizija je osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu temeljem čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 2/07 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora između stranaka u revizijskoj fazi postupka je osnovanost preostalog potraživanja tužitelja na ime danog zajma tuženiku u pogledu dijela glavnice i obračunate i ugovorene kamate.

U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj temeljem zaključenog ugovora o zajmu s tuženikom u nekoliko navrata istom pozajmio ukupan iznos od 210.000,00 DEM u novcu, te iznos od 35.882,00 DEM u materijalu,

- da mu je tuženik ukupno u nekoliko navrata vratio iznos od oko 225.000,00 DEM, slijedom čega je preostali dug tuženika u iznosu od 20.000,00 DEM,

- da su stranke postigle sporazum da će tuženik vratiti pozajmljeni iznos novca nakon prodaje svoje kuće, slijedom čega da je dospijeće cjelokupnog potraživanja tužitelja 29. rujna 1997. kada je tuženik mogao raspolagati novcem od prodaje kuće i kada je uplaćen prvi iznos dugovanja tužitelju od 95.000,00 DEM,

- da je tuženik osim što uopće nije vratio iznos od 20.000,00 DEM zakasnio s vraćanjem iznosa od 100.000,00 DEM za razdoblje od 29. rujna 1997. do 27. listopada 1997., s iznosom od 10.000,00 DEM za razdoblje od 29. rujna 1997. do 24. prosinca 1998. te s iznosom od 15.000,00 DEM za razdoblje od 24. rujna 1997. do 31. ožujka 1999.

Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica, a u odnosu na pobijani dio drugostupanjske presude, prvostupanjski sud je odbio zahtjev tužitelja jer je zaključio da isti nije osnovan obzirom da tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik dugovao na ime preostale glavnice i ugovorene kamate od 21,45% zatražene iznose, odnosno drugostupanjski sud je zaključio da je utvrđeno da je ugovorena kamata sporazumno kompenzirana sa zakupninom koju je tužitelj bio u obvezi plaćati tuženiku na ime zakupa poslovnog prostora u kući tuženika.

U reviziji tužitelj ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da obje nižestupanjske presude su nerazumljive, slijedom čega da se ne daju ispitati, da su izreke presuda u suprotnosti sa obrazloženjima, a da su obrazloženja u suprotnosti s utvrđenim činjenicama i provedenim dokazima. Tužitelj u reviziji također ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP jer da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode tužitelja, a opisno se iz same revizije može zaključiti da revident ukazuje i na bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. i 220. ZPP, jer da u postupku nisu analizirani svi provedeni dokazi te nisu stavljani u uzajamnu vezu, te da prvostupanjski sud je neosnovano odbio provođenje nadvještačenja u ovoj pravnoj stvari.

Drugostupanjski sud u obrazloženju presude (str. 4) navodi da su stranke ugovorile da će se kamata na pozajmljene iznose iskompenzirati sa iznosom koji je tužitelj trebao plaćati na ime zakupnine za prostor koji se nalazi u potkrovlju kuće koja je u to vrijeme bila u vlasništvu tuženika. Obzirom na takvo utvrđenje drugostupanjski sud zaključuje da tužitelju ne pripada ugovorena ili bilo koja druga kamata na pozajmljene iznose. Suprotno tome prvostupanjski sud je utvrdio u postupku da nema dokaza da su stranke ugovorile kamatu kako to tvrdi tužitelj, pa prvostupanjski sud svoju odluku temelji na primjeni pravila o teretu dokaza sukladno čl. 221. a. ZPP (str. 28 prvostupanjske presude).

Obzirom na navedeno, vidljivo je da je drugostupanjski sud pošao od utvrđenja koje je suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, pri čemu treba napomenuti da u prvostupanjskom postupku nije niti utvrđivano da li su ispunjene pretpostavke za kompenzaciju, odnosno koliko je iznosila zakupnina za prostor a koliko kamate (i koja kamata), te da li su bili ispunjeni uvjeti za prijeboj. Ukoliko drugostupanjski sud smatra da postoji sporazum između stranaka da tuženik nije bio u obvezi plaćati nikakve kamate, onda treba napomenuti da niti postojanje takvog sporazuma nije utvrđeno u prvostupanjskom postupku, odnosno prvostupanjski sud tu činjenicu nije utvrđivao.

Stoga je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz pčl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužitelj u reviziji jer su utvrđenja u drugostupanjskoj presudi u suprotnostima s utvrđenjima prvostupanjskog suda, a postoji proturječnost između onog što se u razlozima drugostupanjske presude navodi u svezi sadržaja isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku.

Obzirom na navedeno valjalo je drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti temeljem čl. 394. st. 1. ZPP i u tom dijelu predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odluka o troškovima povodom revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 25. studenog 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.