Rev-945/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 945/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Radomire Felicijan-Maoduš, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P.A. iz P., … , protiv tuženika P.V. iz P., … , kojega zastupa punomoćnik V.B., odvjetnik iz P., radi utvrđivanja stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 26. listopada 1992. broj Gž-1101/92-6, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču od 23. travnja 1992. broj P-91/92-3, u sjednici održanoj dana 11. svibnja 1994.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

" I. Utvrđuje se da tužitelj P.A. iz P., … , zadržava stanarsko pravo na stanu u P., … , nakon razvoda braka s tuženikom P.V. iz P., K., koji prestaje biti nosilac stanarskog prava na istom stanu.

II. Tuženik P.V. dužan je iseliti iz stana u P., … , i iznijeti iz istoga svoje osobne stvari, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sud drugog stupnja prihvatio je činjenično stanje suda prvog stupnja, koji se sastoji u slijedećem:

Stranke su sunositelji stanarskog prava na spornom stanu. Brak između stranaka razveden je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli od 14. svibnja 1991. broj P-426/90 i zajednička djeca stranaka malodobni V. i B.P. povjerena su na čuvanje i odgoj majci A.P., sada tužiteljici u ovom sporu.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sudovi nižeg stupnja pravilno su primijenili odredbu čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine", broj 51/85, 42/86 i 22/92) kada su udovoljili tužbenom zahtjevu. Naime, navedenom odredbom je propisano, da stanarsko pravo na stan zadržava onaj roditelj kome su malodobna djeca povjerena na odgoj i čuvanje. Pri tome su sudovi zauzeli pravilan pravni stav da je odluka o povjeravanju djece na čuvanje i odgoj mjerodavna u brakorazvodnoj presudi i da eventualne kasnije izmjene te odluke po organu starateljstva nisu odlučne za primjenu navedenog propisa.

Kod primjene navedene stavke ne dolazi do primjene st. 4. istog članka o pokušaju zamjene stana za dva manja stana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne može se ispitati budući da se u reviziji ne navode razlozi za ovu povredu, a sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, koji je objavljen "Narodne novine", broj 53/91 i 91/92).

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 11. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.