Criminal appeal partially allowed; conviction for attempted rape reduced to lesser charge with adjusted sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the defendant's appeal against a first-instance conviction for attempted rape. While the court rejected claims regarding factual errors, it agreed that the crime constituted a lesser offense than the first instance had characterized. Consequently, the legal classification of the crime was changed, and the sentence was adjusted downward to reflect the reduced severity.
Legislator headnote
AI generatedčl. 83. st. 1. i 2. KZH; čl. 19. KZ SFRJ; činjenično stanje je utvrđeno ispravno, ali pravna ocjena djela kao osobito težeg silovanja bila je pogrešna; djelo se kvalificira kao pokušaj silovanja s pojačanim stupnjem upotrebe sile, što zahtijeva blažu pravnu oznaku i kaznu.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
VRHOVNI SUD HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 50/1990-3
P R E S U D A
U IME NARODA!
Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Funduk Uroša kao predsjednika vijeća, te Sučević Vladimira, Pavišić dr Berislava, Borčanin Momčila i Kocijančić Erike, kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv J. I., zbog krivičnog djela iz čl. 83. st. 2. KZH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Bjelovaru od 4. XII 1989. K-69/89, u sjednici održanoj 26. travnja 1990, saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Bulajić Ignjatija,
p r e s u d i o j e :
I. Djelomično se uvažava žalba opt.J. I., preinačuje se pobijana prvostepena presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je optuženik, djelom opisanim u izreci prvostepene presude učinio pokušaj kriv.djela silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH u vezi čl. 19. KZ SFRJ.
II. Uslijed odluke pod I, preinačuje se pobijana prvostepena presuda u odluci o kazni i opt.J. I. za kriv. djelo za koje je oglašen pobijanom presudom krivim, na temelju čl. 83. st. 1. KZH, osudjuje na kaznu zatvora u trajanju od 3(tri) godine i 10 (deset) mjeseci u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 29. kolovoza 1989. pa dalje.
III. Odbija se kao neosnovana u ostalom dijelu žalba optuženika i u pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrdjuje prvostepena presuda.
O b r a z l o ž e n j e
Opt. J. I. je oglašen krivim za pokušaj kriv. djela silovanja iz čl. 83. st. 2. KZH u vezi čl. 19. KZ SFRJ, opisanog u izreci prvostepene presude i po čl. 83. st. 2. KZH, osudjen na kaznu zatvora u trajanju od Četiri godine u koju je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 29. kolovoza 1989. godine pa nadalje.
Optuženiku je takodjer izrečena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara iz čl. 65. KZ SFRJ, a po čl. 98. st. 4. ZKP, oslobodjen je dužnosti nadoknade troškova krivičnog postupka.
I Kž 50/1990-3
Pravovremeno podnesenom žalbom presudu pobija optuženik po branitelju odvjetniku D. dr Z., iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati na ponovno sudjenje, ili da se preinači u pravnoj oznaci djela i u odluci o kazni i optuženiku izrekne blaža kazna. Taj je žalitelj predložio i dalje preinačenje, tako da se izrekne mjera sigurnosti, koja će se izvršiti u psihijatrijskoj ustanovi.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Javni tužilac Hrvatske je predložio da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi pobijana presuda.
Žalba optuženika je djelomično osnovana.
Nisu osnovane optuženikove tvrdnje o tome da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrdjeno. Suprotno takvim stajalištima, činjenično stanje kako objektivne, tako i subjektivne strane krivičnoga djela, za koje je optuženik oglašen krivim utvrdjeno je u svemu pravilno i potpuno. Iz tih je razloga neosnovana tvrdnja optuženika da bi okolnosti u vezi s ranijim ponašanjem optuženika (kojim je ostvario obilježja istovrsnog djela), trebalo provesti novo psihijatrijsko vještačenje i u tom smislu upotpuniti dokazni postupak. To stoga što je prvostepeni sud i u postupku donošenja pobijane presude proveo psihijatrijsko vještačenje u toku kojega je vještak imao u vidu i ranije delinkviranje optuženika. S obzirom na to prigovori istaknuti u žalbi, a ranije i u prvostepenom postupku, da je trebalo provesti i psihologijsko testiranje, nisu osnovani. Pitanje duševnoga zdravlja je naime potpuno i pravilno razjašnjeno, a onaj dio ličnosti i osobina optuženika koji bi trebalo po mišljenju žalitelja razjasniti psihologijskim vještačenjem, već je u ranijim takvim testiranjima analiziran, kod čega okolnost da kod optuženika nema bilo kakvih drugih patoloških stanja, osim ovisnosti o alkoholu, ukazuje da je žalbena tvrdnja o nepotpunosti psihijatrijskog nalaza i mišljenja bez ikakva oslona u dokazima na kojima je utemeljena pobijana presuda. Žalbena teza nije utemeljena ni tvrdnjom da je optuženika trebalo podvrgnuti promatranju jer upravo suprotno slijedi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka. U izloženom smislu, žalbeni prigovor nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i to sklopa činjenica subjektivne strane djela, nije osnovan, a naprotiv, razlozi prvostepenoga suda izneseni na str. 6, 7 i 8, o tome u svemu su logični i uvjerljivi.
Nije u pravu optuženik ni kada prigovara pravilnosti činjeničnih utvrdjenja u pogledu objektivne strane krivičnoga djela. Sadržaj žalbenih navoda se u odnosu na to zapravo svodi na isticanje prigovora ocjeni utvrdjenih činjenica (povreda oštećenice i drugih posljedica, okolnosti u kojima je izvršeno djelo), a to je onda zapravo, takodjer u žalbi istaknut, osnov pobijanja zbog povrede krivičnoga zakona - u kojem pogledu je žalba osnovana. U netom izloženom smislu i sve činjenice objektivne strane, djela utvrdjene su u svemu pravilno i potpuno. Zbog toga ni u tom dijelu nije osnovana žalba optuženika.
I Kž 50/1990-3
U pravu je, medjutim optuženik kad tvrdi da djelo za koje je oglašen krivim, kako je ostvareno i kako to pravilno i potpuno utvrdjuje prvostepeni sud, ne predstavlja osobito težak slučaj krivičnog, djela silovanja u pokušaju. Usvajajući kod toga sva utvrdjenja u pogledu sadržaja, jačine, okolnosti radnje, kao i ona u odnosu na ličnost oštećenice i njena svojstva, kako ih uzima prvostepeni sud, ocjene o tome da se radi o osobito teškom slučaju krivičnoga djela za koje je optuženik oglašen krivim (njegova pokušaja), nisu prihvatljive. U konkretnom slučaju radi se naprotiv, o pokušaju krivičnog djela silovanja iz čl. 83. st. 1. KZH, u vezi čl. 19. KZ SFRJ kod čega jačina svladavanja otpora - intenzitet prinude, način na koji je optuženik u cjelini inkriminiranih radnji zadovoljavao svoj nagon, te ličnost oštećenice, upućuju da se radi o pokušaju krivičnog djela silovanja s pojačanim stupnjem upotrebe sile i s, po prvostepenom sudu pravilne utvrdjenim, okolnostima koje pojedinačno i u cjelini predstavljaju otegotne okolnosti zato jer se radi o pojačanom stupnju krivnje, kao i stoga što je djelo optuženik izvršio prema osobi koja, iako već u zreloj dobi očigledno nije imala seksualnih iskustava iz čega dalje pobijana presuda pravilno zaključuje da je i to nesumnjivo okolnost koja djelu daje veću težinu.
Time je ujedno odgovoreno i na žalbu optuženika zbog odluke o kazni koja prema svemu što je upravo navedeno nije osnovana. Medjutim, budući da je uslijed preinačenja u pravnoj oznaci djela za koje je optuženik ovom drugostepenom presudom oglašen krivim, sada on utvrdjen odgovornim za lakše krivično djelo, valjalo je posljedično, ispitati i odluku o kazni kod čega je ocijenjeno da se i nešto blažom, u izreci ove drugostepene presude navedenom kaznom takodjer može u cijelosti ostvariti ciljeve kažnjavanja kako su oni odredjeni u čl. 33.
Stoga je i u tom dijelu valjalo preinačiti pobijanu presudu.
U odnosu pak na dio žalbe optuženika zbog odluke o mjeri sigurnosti treba istaknuti da suprotno žalbenom pobijanju iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka slijedi, a kako pravilno zaključuje i prvostepeni sud, da ne samo što postoji uzročna veza izmedju alkoholne ovisnosti i učina krivičnoga djela, već i opasnost ponovnog kriminalnog ponašanja optuženika upravo zbog njegove ovisnosti. Stoga je ta krivična sankcija, protivno žalbenom pobijanju, izrečena u svemu pravilno i zakonito.
U skladu sa svim što je izneseno valjalo je o žalbi optuženika i u povedu njena djelomičnog uvažavanja odlučiti kao, u izreci ove drugostepene presude (čl. 387. i 384.ZKP).
U Zagrebu. 26. travnja 1990.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.
Funduk Uroš v.r.